Hronika sudjenja za terorizam u pokušaju i pripremanje djela protiv ustavnog uredjenja i bezbjednosti Crne Gore (3)
Poslednja ročišta, prvostepena presuda i komentari
Optužnica protiv četrnaest osoba koje se terete za organizovanje i učešće u terorističkim napadima, planiranim za 16. oktobar 2016, na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, predata je Višem sudu u Podogorici 13. 04. 2017. Optužnicom Specijalnog tužilaštva obuhvaćeni su dvojica ruskih državljana Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, srpski državljani Miloš Jovanović, Nemanja Ristić, Predrag Bogićević, Bratislav Dikić, Kristina Hristić, Branka Milić, Milan Dušić, Dragan Maksić i Srboljub Đorđević. Optuženi su i lideri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević, kao i vozač tog političkog saveza Mihailo Čađenović. Postupak protiv prevodioca DF-a Ananija Nikića vodi se posebno.
Suđenje je počelo 19. jula 2017. godine, a prvostepena presuda je donesena poslije godinu i po dana i 170 ročišta, 9.05.2019. godine. Sutkinja Suzana Mugoša je u iznošenju prvostepene presude kazala da su svi koji su obuhvaćeni optužnicom krivi za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora. „Svaki član kriminalne organizacije je imao unaprijed određen zadatak i ulogu, a u djelovanju kriminalne organizacije postoji spremnost za primjenu nasilja i zastrašivanja, pri čemu su svi uračunljivi i svjesni svoga djela htjeli njegovo izvršenje i znali da je njihovo djelo protivpravno“, kazala je ona.
Andrija Mandić i Milan Knežević osuđeni su na po pet godina zatvora, dok je vozač DF-a Mihailo Čađenović osuđen na godinu i po zatvora.
Nemanja Ristić osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od sedam godina za krivična djela terorizam u pokušaju putem pomaganja i stvaranje kriminalne organizacije, Srboljub Đorđević i Milan Dušić na po godinu i po zatvora, Branka Milić na tri godine zatvora, Dragan Maksić na godinu i devet mjeseci zatvora. Kristina Hristić osuđena je na uslovnu kaznu zatvora.
Optuženi Bratislav Dikić osuđen je na jedinstvenu kaznu od osam godina za krivična djela terorizam u pokušaju putem pomaganaj i stvaranje kriminalne organizacije, a Pedrag Bogićević za ista kjrivična djela osuđen je sedam godina.
Eduar Šišmakov osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od 15 godina za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju, a Vladimir Popov na jedinstvenu kaznu zatvora od 12 godina za ista krivična djela.[1]
„U toku postupka je utvrđeno da su optuženi Šišmakov Eduard i Popov Vladimir od početka 2016. godine do 18.10. 2016. godine na teritoriji Crne Gore, Republike Srbije i Rusije organizovali kriminalnu organizaciju koja za cilj ima vršenje krivičnih djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna...", rekla je sutkinja Mugoš, predsjednica sudskog vijećča, obrazlažući presudu. "Sud je u toku postupka nesumnjivo utvrdio identitet organizatora kriminalne organizacije Šišmakov Eduarda. Utvrđeno je da je koristio dva pasoša, od kojih je jedan sa lažnim podacima... "
Presudu liderima Demokratskog fronta sutkinja Mugoša obrazložila je, između ostalog, na sljedeći način: „Sud je imao u vidu odbrane optuženih Mandića i Kneževića koji su naveli da su na putovanje u Rusiju išli radi zvaničnih posjeta ali kod utvrđenih činjenica i događaja sud ih je cijenio kao dio konspirativnosti, tajnosti i prikrivanja u postupanju jer pored tih formalnih posjeta isti su imali dovoljno vremena obzirom na vrijeme koje su provodili u Rusiji na tim putovanjima da dogovaraju aktivnosti kriminalne organizacije sa organizatorima iste, kao što je na primjer po priznanju optuženog Kneževića i svjedoka Bulatovića isti u pauzama jedne od zvaničnih posjeta uspio da stupi u kontakt kasnije sa glavnim političkim savjetnikom Demokatskog fronta Aronom Šavivom iako mu to tada nije bio zvaničan plan posjete". Sutkinja Mugoša je čitajući presudu kazala da je Knežević na završnom predizbornom skupu DF-a održanom 14. 10. 2016. godine u Podgorici u završnom govoru obratio građanima i pored ostalog saopštio da će nakon održanih izbora 16.10 2016. "Đukanović biti gotov", te "da će policija Crne Gore imati posla sa Demokratskim frontom ... A prihvatio je (Knežević)) i da angažuje druga lica za izradu planova za evakuaciju ekstrakciju na dan i nakon parlamentarnih izbora i vrši druge poslove i zadatke koji su mu namijenjeni od organizatora ... Okrivljeni Milan Knežević da postupa po upustvima i naredbama organizatora i pripadnika kriminalne organizacije da prenosi poruke i uputstva između pripadnika kriminalne organizacije da održava komunikaciju za drugim pripadnicima kriminjalne organizacije koji se nalaze u inostranstvu. Da organizuje proteste ispred Skupštine Crne Gore koji će biti koriščeni za realizaciju kriminalnog plana i nasilnog ulaska u Skupštinu Crne Gore". „ ... Andrija Mandić je imao zadatak da postupa po upustvima organizatora i pripadnika kriminalne organizacije, vrbuje druga lica za pripadnike kriminalne organizacije, koja će učestvovati u pripremanju i izvršenju krivičnih djela zbog kojih je kriminalna organizacija stvorena ".[2]
Prije izicanja presude advokati optuženih za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora tražili su oslobađajuće presuda za svoje branjenike. Tvrdili su da su materijalni dokazi suprotni sa izjavom svjedoka saradnika Saše Sinđelića.
Ministar vanjskih poslova Velike Britanije, Džeremi Hant, rekao je da je presuda dvojici ruskih obavještajnih oficira zbog neuspjelog pokušaja državnog udara u Crnoj Gori još jedan primjer nečuvenih pokušaja Rusije da naruši evropsku demokratiju. „„Bestidni pokušaj Državne obaveštajne uprave (GRU) Generalštaba Rusije da se umiješa u nacionalne izbore u Crnoj Gori i da ugrozi namjeru Crne Gore da stupi u NATO bili su još jedan primjer destabilizujućeg i agresivnog ponašanja Rusije tokom poslednje decenije.“[3]
„Sudska presuda u Crnoj Gori, kojom su dva oficira ruske vojne obavještajne agencije (GRU) proglašena krivim za pokušaj terorizma, jasna je pobjeda vladavine prava, koja je razotkrila drski pokušaj Rusije da podrije suverenitet jedne nezavisne evropske nacije“, saopštio je Stejt department. „Od kad je osujećen pokušaj puča na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori u oktobru 2016. godine, koji je podržala Rusija, Crna Gora je preduzela važne korake ka integraciji u transatlantsku porodicu, naročito priključenjem NATO-u u junu 2017. godine", navodi se su saopštenju portparolke Stejt departmenta Morgan Ortagus. Takođe se dodaje da su Sjedinjene Države ponosne što imaju Crnu Goru za saveznicu.
"Transparentno i otvoreno suđenje je bitan korak naprijed za vladavinu prava koje šalje snažnu poruku o nedopustljivosti pokušaja da se podrije demokratija", stoji u tvitu američke ambasade u Podgorici.[4] [5]
SUĐENJE
treći dio
Prije nego propratimo nastavak suđenja, osvrnućemo se na nekoliko prethodnih, kako bi povezali nit.
Podsjećamo da je Dikić promijenio promjenio iskaz kada je negirao bilo kakvu vezu sa događajima iz optužnice. Na ročištu održanom 25. januara 2018. Bratislav Dikić je otkazao je punomoćje advokatima Milanu Petroviću i Goranu Petronijeviću zbog, kako je tada kazao, „nerazumijevanja“. Jasno je da su ga savjetovali da ne prizna da je uopšte postojala namjera organizovanog protestza pred skupštinom Crne Gore, jer je na narednom pretresu priznao da mu je Sinđelić prilikom dogovora o odlasku na anti-NATO preoteste u Podgorici 2016. pričao o nasilnom ulasku u Skupštinu Crne Gore. Tokom Dikićevog iskaza advokat Nikola Medojević mu je dobacio „pazi šta pričaš“. U sudnici se 7. februara pojavio svjedok Mirko Paja Velimirović, koji je saopštio da mu je Sinđelić iznio plan nasilnog ulaska u Skupštinu. On je objasnio da je oružje, čija je upotreba bila planirana za 16. oktobra, preuzeo 13. oktobra na Mokroj gori, rasklopio, uzeo čamac i bacio oružje i municiju u jezero.
Izvršni direktor firme Patriot Defense Group Brajan Skot, saopštio je 5. juna na saslušanju putem video-linka da ne zna ništa o navodnim krivičnim djelima u Crnoj Gori. On je kazao da mu Džozef Asad nije pominjao DF, te da je on njemu prvi prenio da je ovaj savez povezan sa Rusima. On je, tokom sastanka, upozorio Asada na rusku umiješanost, a Asad mu je tom prilikom kazao da je povezan sa izraelsko-kanadskim producentom koji radi za taj savez. Crnogorski istražitelji raspisali su 9. avgusta crvenu potjernicu za bivšim agentom CIA-e Asadom. Asad je, s druge strane, pozvao je SAD da odbiju zahtjev Crne Gore. Iako je negirao optužbe crnogorskih vlasti da je umiješan u pripremanje terorističkog napada, Asad je potvrdio da je u tom periodu bio u Crnoj Gori i da je „pružao usluge zapadnom političkom konsultantu koji je radio za DF“.
Na ročištu održanom 25. jula, pročitani su iskazi optuženih ruskih državljana Eduarda Šišmakova (Širokova) i Vladimira Popova, u kojima oni tvrde da nijesu planirali ubistvo „predstavnika najviših ešalona vlasti Crne Gore“, te da optužbe crnogorskog tužilaštva smatraju izmišljenim. Specijalni tužilac Saša Čađenović ocijenio je da se izjave ruskih državljna ne mogu koristiti u krivičnom postupku, jer Šišmakov (Širokov) i Popov nijesu saslušani u svojstvu okrivljenih.[6]
Sudski postupak je nastavljen 05.09.2018. u podgoričkom Višem sudu poslije jednomjesečne pauze. Pretres je, ipak, nedugo po početku, odgođen za sjutraršnji dan, kako bi Sud optuženom Draganu Maksiću dodijelio branioca, jer je njegov dosadašnji advokat Dalibor Tomović razriješen te dužnosti.
Na procesu 06.09.2018. Sud je prihvatio predlog SDT-a da se pročita odgovor Ministarstva pravde SAD-a u vezi izjave Brajana Skota. U odgovoru se navodi da je Skot saslušan na radnom mjestu. Dalje piše da je Džozef Asad upoznao Patriot Defense Group (PDG) da je jedan izraelsko-kanadski politički savjetnik kontaktirao njegovu firmu Peregrine radi pružanja usluga zaštite crnogorskoj opozicionoj partiji DF-u. „Politički savjetnik je veoma poznat i vjeruje se da je pružao savjete izraelskom premijeru Netanjahuu. PDG naglašava da izraelski politički savjetnik nije predstavljao DF, već je samo bio njihov politički savjetnik. Asad je upoznao PDG sa činjenicom da je Peregrine trebalo da pomogne političkom savjetniku sa svojom kompanijom, koja, između ostalih, zapošljava i dva FBI specijalna agenta, ali mu je mnogo više odgovaralo da koristi usluge PDG-a zbog njihove obimne ponude usluga. Asad ih je upoznao da se radilo o potrebi za uslugama koje uključuju kontranadzor, kao i evakuaciju i planiranje izvlačenja ljudstva, negdje poslije 6. oktobra 2016. godine, negdje otprilike oko crnogorskih izbora, u okolini Podgorice. PDG nije upoznat s konačnim planom koji je trebalo da se izvrši u Crnoj Gori, ali se u dijelu zahtjeva sa kojima su oni upoznati nije pominjala nikakva nabavka telefona“, navodi se, između ostalog, u odgovoru na zamolnicu. U odgovoru piše i da je PDG kontaktirala jednog od svojih saradnika na Malti, Ticijana Masu, kojeg zovu i Kril (zaštićen identitet), koji ima veze s crnogorskom Vladom, i koji ih je izvijestio o tadašnjoj političkoj klimi u Crnoj Gori, i preporučio da PDG ubuduće ne pomaže Peregrine-u u bilo kojem dijelu njihovog zahtjeva. „PDG je, po Krilovoj preporuci, odbio zahtjev Peregrine-a. Asad je zahtjevao da se Peregrine, bez obzira na prethodno, svakako angažuje, a PDG kao takvu nitu su tražili, niti joj ponudili bilo kakav drugi posao“, piše u dokumentu.
Izvršen je uvid u spise SDT-a koji su formirani po prijavi funkcionera Demokratskog fronta (DF) Nebojše Medojevića. SDT Katnić je insistirao da se pročita ova informacija, odbrana se protivila. „Tužilaštvo u optužnici tvrdi da je DF planirao miting, a odbrana da nije. Ovdje postoje dokazi da je sve bilo isplanirano do detalja, i zato predlažemo da se pročita informacija“, rekao je Katnić.
Tužilac Saša Čađenović je tražio da se prezentuju 27.09.2018. podaci iz listinga telefona optuženih. Između ostalih, zatražio je podatke iz listinga za komunikaciju Dragana Maksića i Srboljuba Đorđevića, Branke Milić i Slavka Nikića, kao i za komunikaciju Saše Sinđelića i Aleksandra Aleksića, te Sinđelića i Nemanje Ristića. Tokom prethodnog ročišta saslušan je vještak informaciono-tehnološke službe, Marko Lakić, koji je odgovarao na pitanja vezana za izvještaj vještačenja mobilnih telefona svjedoka saradnika Saše Sinđelića. Advokati nijesu bili zadovoljni vještačenjem, dok je sa druge strane, tužilac Čađenović utvrdio da je svjedočenje bilo jasno, te da je svjedok korektno odgovorio na pitanja.
Suđenje 28.09.2018. je prekinuto jer je advokat Miroje Jovanović zatražio izuzeće sutkinje Suzane Mugoše, jer smatra da se listinzi telefonskih razgovora optuženih ne prikazuju na adekvatan način.
Apelacioni sud odbio je zahtjev advokata Miroja Jovanovića za izuzeće sutkinje Suzane Mugoše i predsjednika Višeg suda Borisa Savića, ocjenjujući da su razlozi zbog kojih je zatraženo izuzeće bez osnova. Na ročištu 03.10.2018. vršen je uvid u listinge komunikacija, a pretres je prekinut zbog tehičkih problema.[7]
Advokat Miroje Jovanović predao je sudu na ročištu 04. 10. 2018. dokument dobijen od ruskih državnih organa, u kome se navodi da svjedok saradnik Saša Sinđelić 27. septembra 2016. nije napuštao zgradu aerodroma Šeremetjevo. Jovanović je insistirao da mora predati sudu dokument zbog svoje bezbjednosti. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić nije preuzeo primjerak pomenutog dokumenta, poručujući da je potrebno uraditi njegovu hemijsku analizu. Izvršio se uvid u listinge telefonskih komunikacija Milana Kneževića i Andrije Mandića, zatim komunikacija između optuženog lidera DF-a Andrije Mandića i optuženog službenog prevodioca DF-a Ananija Nikića.[8]
Na ročištu 05.10.2018. glavni specijalni tužilac je objasnio nije rekao da se neće izjašnjavati o dokumentu ruskih državnih organa, već da ga neće primiti jer to nije predviđeno ZKP-om: „...Ukazujem da se ne može utvrditi odakle potiču ta saznanja pa je neophodno sazvati i pozvati Ikala Buhova koji je potpisao predmetni dopis i koji se mora izjasniti odakle potiču ta saznanja i koji je razlog odbijanja ulaska Sinđelića. Predlažemo da se pribave video snimci jer se zbog terorizma snimci čuvaju do 10 godina. Predlažem da se svojstvu svjedoka sasluša i Patrušev koji je naveden u dopisu i koji se treba izjasniti na sljedeće okolnosti: Koje dužnosti su obavljali Šišmakov i Popov, sa kojim ciljem su razgovarali u Srbiji sa Sinđelićem. Dalje kako se zovu službenici FSB-a koji su izmijenili softver u telefonu marke Lenovo tako da se prikriva IMEI broj aparata tako da se prikriva lokacija sa koje se komunicira i broj sa kojeg se komunicira. Takođe da se pozove Peter Murtatuli na okolnosti boravka u prostorijama u stanu u Moskvi gdje su razgovarali i poligrafskom ispitivanju Sinđelića... Pošto međunarodna pravna pomoće ne funkcioniše, a pošto je branilac anonimna ličnost iz Novog Sada, sve to dobio tokom ljetnjeg odmora, predlažemo da se dopisom obratimo Vladimiru Putinu i Patruševu i tražimo saslušanje svjedoka'', kazao je Katnić.“[9]
Proces je odložen 10.10.2018. je odložen zbog neprikladne odjeće optužene Branke Milić, koja je na majci imala obilježja, a što ZKP-om nije dozvoljeno. Na ročištu 30.10.2018. advokat Arsenije Kljajević saopštio je da je tek prethodnog dana dobio zamjeničko punomoćje od advokata Dušana Radosavljevića, da brani optuženog funkcionera DF-a Milana Kneževića, te je tražio odgađanje pretresa. Pretres je odložen za sljedeći dan.[10]
Pretres od 08.11.2018. obilježila je burna reakcija glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji je negodovao što sutkinja Suzana Mugoša nije reagovala na ocjenu advokata Dušana Radosavljevića, da je ovaj sudski proces „bruka za Crnu Goru“. „Tužilaštvo nikad nije kazalo da je bruka za Srbiju to što je više desetina njihovih građana došlo do stepena osnovane sumnje da vrši terorizam, niti nam je na um palo da kažemo da je bruka za veliku Rusiju, prijateljsku državu, što su agenti GRU-a sve ovo organizovali, i što su državni organi Rusije izdali lažne pasoše. Ovo će biti zadnji put da ovaj tužilac to trpi“, poručio je Katnić. Pročitana je izjava bivšeg operativca CIA-e Džozefa Asada, koji je pred nadležnim organima SAD-a odbio da odgovara na pitanja u vezi s slučajem za koji se vodi postupak, pozivajući se na Peti amandman američkog Ustava. Takođe je pročitan i dopis ruskog Ministarstva inostranih poslova, u kojem se navodi da svjedok saradnik Saša Sinđelić 27. septembra 2016. nije prešao granicu te države, te da se zadržao samo na tranzitnoj zoni aerodroma Šeremetjevo.[11]
Advokat Jugoslav Krpović tražio je 21. 11. 2018. da se pretres odgodi zbog, kako je tvrdio, lošeg zdravstvenog stanja u kome se nalazi njegova branjenica Branka Milić. Sud je pozvao vještaka, doktora Miodraga Šoća, koji je, nakon pregleda Milić i tumačenja nalaza iz specijalne bolnice ‘Dr MedTIM’ i podgoričke Hitne pomoći, saopštio da su na njenoj koži vidljive promjene zbog kojih mora posjetiti ljekara specijalistu, ali da one nisu prepreka da optužena učestvuje u današnjem pretresu. Vijeće je odbilo predlog Katnića da se Milić uputi na konzilijum. Odbijen je i predlog Krpovića da se optuženoj odredi bolovanje.
Advokat Dušan Radosavljević je tražio da mu Vijeće pruži zaštitu jer je, tvrdi, bio izložen uvredama od strane tužilaštva. „Apostrofirao bih uvredu koja se odnosi na moju domovinu, te na to da sam jabanac (tuđinac). Izložen sam bio i prijetnji krivičnim progonom, jer sam, navodno, uvrijedio Crnu Goru. Samo pokušavam da radim svoj posao. Zato vas molim: ako možete, zaštitite me“, izjavio je on.[12]
Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, tražio je 29. 11. 2018. da se razdvoji postupak za optuženu srpsku državljanku Branku Milić, koja je prošle sedmice pobjegla u Ambasadu Srbije u Podgorici. Time je, prema njegovim riječima, zlupotrijebila Mitropoliju crnogorsko-primorsku – koja je garantovala da će se optužena javljati sudu – ali i Ambasadu Srbije i korektnost Tužilaštva. Katnić kaže da postoji sumnja da je bjekstvo bilo organizovano. „Branioci iz ovog predmeta su se dovezli tamo automobilom Skupštine Crne Gore, onim ‘renoom fluens’ koji je, po dokazima, učestvovao u vožnjama i prebacivanjima okrivljenih u drugom predmetu, a u ovome su se njime vozili do Beograda zbog konsultacija sa Slavkom Nikićem. On je bio u potpori bjekstvu, a Tužilaštvo će utvrditi da li je zbog upotrebe automobila zloupotrijebljen položaj“, istakao je tužilac. Dan ranije je Viši sud naredio izdavanje potjernice za optuženom srpskom državljankom Brankom Milić, koja se nalazi u Ambasadi Srbije u Podgorici.[13]
Na ročištu 14.12.2018. Pročitan je nalaz vještaka Predraga Boljevića, za koji odbrana tvrdi da je nepotpun, dok tužilaštvo nema primjedbi. Boljević je poručio da advokati manipulišu i izvlače iz konteksta. Odbrana je pokušavala da zbuni vještaka postavljajući mu tehnička pitanje, pokušavajući da izvještaj Boljevića o komunikaciji preko telefona diskredituju njegovom nedovoljnom kompetentnošću. Primjera radi, advokat Miroje Jovanović je pitao kako je tačno naziv softvera koji koristi baza podataka, kao i tip baze, ko je proizvođač softvera, advokat Bulatović koliko dugo traju baterije za telefone Lenovo i sl. Advokat Nikola Bulatović je tražio izuzeće vještaka Predraga Boljevića. Sud je na kraju odbio zahtjev za Boljevićevo izuzeće, ocjenjujući da okolnosti ne ukazuju na njegovu pristrasnost i neobjektivnost.[14]
Na ročištu 27. 12. 2018. pročitan je i Boljevićev izvještaj broj 4 iz aprila 2017.godine. Boljević je pred sudom odgovara na primjedbe odbrane. „ Čitav izvještaj rađen je po pravilima nauke i struke. Svi podaci koje sam koristio su egzaktni, i niko ih u ovoj sudnici nije doveo u pitanje. Ne stoji primjedba da nisu korišćeni adekvatni mobilni aparati radi testova, i ja je odbacujem“, istakao je Boljević. I dalje: „Odgovorio sam na sva relevantna pitanja koja su tražena od mene. Advokati su pitanjima pokušali da me navedu na razmatranje teorije telekomunikacionih mreža, baza podataka i informacionih tehnologija. Ovo bi mogla da bude osnova za organizovanje kursa na ove teme“.Boljević je takođe rekao da na vještačenim mobilnim telefonima nije bilo manipulacija: „Nije bilo nikakvih izmjena softvera, što je za mene kao vještaka jedino bilo bitno“, istakao je on odgovarajući na primjedbe advokata Dušana Radosavljevića.[15]
Na ročištu 10. 01. 2019. pročitan je nalaz sudskog vještaka za telekomunikacije Predraga Boljevića, od 23. marta 2017. Prema njegovom nalazu, svjedok saradnik Saša Sinđelić komunicirao je sa Mirkom Velimirovićem i Eduardom Šišmakovim, dok je Šišmakov, prema riječima Boljevića, imao komunikaciju sa Sinđelićem i jedan kontakt s Velimirovićem. Vještak nije mogao da precizira koliko su poziva preko Groundwire aplikacije razmijenili Sinđelić i Šišmakov. Optuženi funkcioner Demokratskog fronta (DF) Milan Knežević nije, po nalazu Boljevića, direktno komunicirao sa Ananijem Nikićem i Bratislavom Dikićem, dok je drugi optuženi lider DF-a Andrija Mandić imao komunikaciju sa Nikićem. Boljević je takođe pojašnjavao i kretanje Mandića i Kneževića 15.oktobra 2016, dan uoči parlamentarnih izbora.[15]
Na ročištu 11. 01. 2019. odbijen je još jedan zahtjev, sada advokata Miroja Jovanovića, za izuzeće vještaka za telekomunikacije, Predraga Boljevića. Vještak je odbacio Jovanovićeve tvrdnje. Sutkinja Suzana Mugoša je, odbacujući predlog advokata kao neosnovan, kazala da razlozi koji se odnose na stručnost vještaka ne mogu biti razlozi koji utiču na njegovu objektivnost i njegovo eventualno izuzeće, već razlozi za predlaganje novog ili dopunskog vještačenja. Vještak je, između ostalog, kazao da mu tužilac nije rekao koji broj mobilnog telefona pripada optuženom ruskom državljaninu Eduardu Šišmakovu, već da je to utvrdio iz spisa predmeta. Na pitanje advokata Jovanovića, da li je treće lice pratilo lidere Demokratskog fronta, Andriju Mandića i Milana Kneževića, 15. oktobra 2016. i upotrebilo aparat koji je u sebi imao karticu +381612516234, Boljević je odgovorio: „Tu mogućnost sam isključio jer s tim brojm komunicira Kneževićeva djevojka, pa pretpostavljam da ona ne bi dozvolila da neko prati njenog momka bez njegovog znanja“.[16]
Vještak za telekomunikacije Predrag Boljević, odgovarao je 17. 01. 2019. na pitanja advokata Dušana Radosavljevića. On nije odgovorio na mnoga pitanja, rekavši da nijesu bila predmet njegove analize, te da ih Radosavljević postavlja isključivo s ciljem odugovlačenja postupka i pokušaja provjere njegov znanja: „Advokat pokušava da me dovede u situaciju da polažem ispit pred njim. Molim vas da to spriječite. Ovako možemo unedogled, njegova pitanja ne vode ničemu“, saopštio je vještak sudu. Boljević je istakao da je na sve zadatke iz naredbe za vještačenje odgovorio „u okvirima mogućeg“: „To znači da sam odgovorio na osnovu raspoloživih podataka i mogućnosti zaključivanja na osnovu njih“, pojasnio je on. Radosavljević je, s druge strane, ocijenio da je vještak na njegova pitanja „odgovorio kao Sinđelić“. Isprovociran advokatovim opaskama, Boljević ga je u jednom trenutku pitao: „Ja pričam crnogorski, ne znam da li ovo treba da vam se prevede na srpski?“.Trzavice između Radosavljevića i Boljevića kulminirale su pri kraju današnjeg ročišta, kada je, na pitanje da li je u nekom pretraživaču koristio world wide web (WWW), Boljević uzvratio pitanjem da li Radosavljević zna šta je WWW, na šta mu je advokat rekao: „Sram Vas bilo, sram Vas bilo“. Sutkinja Suzana Mugoša je nakon toga kaznila branioca sa 500 eura.[17]
Suđenje je nastavljeno 23. 01. 2019. Vještak za telekomunikacije, Predrag Boljević, odgovarao je na pitanja advokata Dušana Radosavljevića, optuženog Bratislava Dikića, ali i na pitanja na koja prvobitno nije mogao da odgovori, jer mu je bila potrebna dodatna analiza. Boljević je, između ostalog, kazao da se svjedok saradnik Saša Sinđelić i svjedok Mirko Velimirović nisu čuli nakon razgovora obavljenog 15. oktobra 2016. godine. Vještak je rekao da je optuženi funkcioner Demokratskog fronta (DF) Milan Knežević, u periodu od 6. januara do 27. jula 2016, imao komunikaciju sa ruskim brojevima, a da prije i nakon tog perioda nije imao. Drugi visoki funkcioner DF-a Andrija Mandić je, prema riječima Boljevića, s ruskim brojevima komunicirao u periodu od 26. februara do 12. oktobra 2016. Boljević je pojasnio kao je utvrdio da broj 447839133786 pripada optuženom ruskom državljaninzu Eduardu Šišmakovu. „U Sinđelićevoj izjavi pronašao sam da je broj koji je označen sa brojem 6 u imeniku, označen kao ‛Edi iz Rusijeʻ, a to je nadimak od Eduard, sinonim, jer drugog Edija u predmetu nisam pronašao, te sam zaključio da je Edi – Eduard Šišmakov”, istakao je on. Na pitanje kako je broj telefona koji je sačuvan kao „taksi za hotel 2” povezao sa Šišmakovim, vještak je rekao da je to utvrdio analizom Sinđelićeve izjave date Specijalnom državnom tužilaštvu u martu 2017, kao i analizom Viber komuniacija u njegovom mobilnom telefonu. Advokat Radosavljević ocijenio je da je Boljević ‛izvrnuoʻ odgovore na pitanja odbrane. „Pitao sam ga jedno, a dobio drugo. Najbolje bi bilo da ove odgovore dobijemo pismeno, i da nakon pročitane analize postavimo dodatna pitanja“, naveo je on. Sud se složio s njegovim predlogom. Advokat Miroje Jovanović kažnjen je sa 1.000 eura zbog narušavanja procesne discipline. On je prvo dobio opomenu jer je negodovao na Boljevićeve tvrdnje, a novčana kazna je uslijedila nakon što je, bez dozvole suda, nastavio da govori.[18]
Advokat Dušan Radosavljević je smatrao na ročištu 24.01.2019. da vještak Boljević nije odgovorio na sva njegova pitanja. Radosavljević je pobrojao pitanja na koja Boljević nije odgovorio. „Sav materijal dobio sam od Tužilaštva. Sve što sam radio, radio sam na osnovu njihovog materijala“, odgovorio je Boljević. Naveo je da nije analzirao Viber komunikacije sa brojevima koji pripadaju Ruskoj Federacij i pojasnio: „To sam radio samo da bih utvrdio kome pripadaju brojevi ‛taksi za hotel 1ʻ i ʻtaksi za hotel 2‛“. Radovanović je insistirao na objašnjenju kako je korišćen broj Kneževića u Beogradu u jutro 15.10.2016, kada je vještak utvrdio da se Knežević nalazio u večernjim časovima u okolini Ostroga.. Vještak je odgovorio da je broj koji je korišten u beogradu, koristila djevojka Kneževićeva. ''Kada govorim o prisutnosti gospodina Kneževića u istom reonu manastira Ostrog zajedno sa brojevima 234 i 552 tada veoma jasno u svom nalazu navodim da se radi o periodu nakon 21 sat i 30 minuta. Dakle govorim o specifičnom periodu. Jutarnji period nije uticao na moje oprjedjeljenje. Dakle 15.10.2016. godine u večernjim satima od 21 i 30 pa negdje do 23 sata, evidentiraju se prisustvo gospodina Kneževića i ova dva broja u reonu Ostrog kako sam dao na slikama. Takođe 16. u jutarnjim satima evidentira se prisustvo Kneževića u reonu Golubovaca. To su periodi i to su razlozi koji su me opredijelili da dam izvjesnost da se radi o Kneževiću kao korisniku. Da bi dao veliku izvjesnost ja sam evidentirao da je i njegova đevojka komunicirala'', kaže Boljević.[19]
Suđenje je nastavljeno 01. 02. 2019. kada je Sud naredio vještaku za telekomunikacije, Predragu Boljeviću, da izvrši dopunsko vještačenje. „U toku glavnog pretresa tužilaštvo i odbrana su predložili novo, dopunsko vještačenje, nakon što je vještak Boljević završio s odgovaranjem na pitanja koja su bila vezana za četiri vještačanja koja je izvršio u toku istrage po naredbama SDT-a. Sud smatra da su zahtjevi tužilaštva i odbrane djelimično osnovani, pa je, cijeneći potrebnu pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja važnog za presuđenje, odredio vještačenje na okolnosti koje su bliže navedene u naredbi“, kazala je sutkinja Mugoša. Advokat Miroje Jovanović tražio je izuzeće sudskog Vijeća, sudije Višeg suda Borisa Savića, sudije Apelacionog suda Mušike Dujovića i predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice zbog, kako je rekao, njihove pristrasnosti.[20]
Dopusnko vještačenje vještaka za telekomunikacije, Predraga Boljevića, pročitano je na ročištu 12. 02. 2019. Vještak je, nakon što je pročitan nalaz, saopštio da u cjelosti ostaje pri njemu, ali da ima nekoliko dopuna. Nakon što ih je iznio, sutkinja Suzana Mugoša dala mu je rok od dva sata – do 14 časova – da dostavi sudu sistematizovan nalaz, jer ga je, kako je kazala, u ovoj formi nemoguće čitati.[21]
Vještak za telekomunikacije Predrag Boljević odgovarao je na pitanja u vezi svog dopunskog nalaza na ročištu 13. 02. 2019. Nezadovoljan Boljevićevim odgovorima, advokat Miroje Jovanović burno je negodovao, zbog čega ga je sud, nakon tri opomene, kaznio sa 1.000 eura. On je nakon toga zatražio izuzeće vještaka zbog navodne pristrasnosti. Boljević je odgovorio da nije pristrasan, već da se samo trudi da na što jasniji način prezentuje podatke iz svog nalaza. Sud je odbio predlog za izuzeće vještaka, ocjenjujći da on nije pokazao pristrasnost.
Vještak je pojasnio, između ostalog, koji su brojevi iz zatvorene grupe, koji počinju sa +447, međusobno komunicirali do oktobra 2016. na teritoriji Srbije i Crne Gore. U dopunskom nalazu vještak Predrag Boljević predočio je juče sve komunikacije koje je svjedok saradnik Saša Sinđelić imao sa Mirkom Velimirovićem i optuženim Bratislavom Dikićem i Nemanjom Ristićem. Boljević je u nalazu naveo da nije mogao odraditi analizu komunikacija optuženog Predraga Bogićevića, zbog nedostatka listinga. Prema navodima dopunskog nalaza, pet od devet brojeva zadarma servisa iz zatvorene grupe su 15. oktobra 2016. godine ostvarivali komunikacije iz reona Čajetine, varošice u zlatiborskom okrugu i Beograda. Od pet brojeva iz ove zatvorene grupe samo je korisnik broja +447839113855, osim iz reona Čajetine imao komunikacije i iz Beograda. Pet od devet brojeva zadarma.com servisa (za virtuelne brojeve), prema tvrdnjama tužilaštva, koristili su ruski komandosi koji su u vrijeme održavanja parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2016. godine boravili u susjednoj Srbiji. U nalazu se navodi i da je vozač DF-a Mihalo Čađenović komunicirao sa Ananijem Nikićem, a Branka Milić sa Slavkom Nikićem, Milanom Pavasovićem i Draganom Kekićem. Na pitanje da li su Slavko i Ananije Nikić u periodu od 3. do 5. marta 2016. imali zajedničkih lokacija na kojima se nalaze, vještak odgovara: „U 14:12 sati, 4. marta, Ananije Nikić ima kontakt sa Slavkom Nikićem preko bazne stanice koja se nalazi u Partizanskoj ulici br. 88 u Beogradu. Takođe, Slavko Nikić istog dana, od 13:29 do 14:12, ostvaruje komunikacije i nalazi se u istom tom reonu“.[22]
Na ročištu 18. 02. 2019. vještak za telekomunikacije Predrag Boljević odgovarao je na pitanja suda i odbrane, nakon što je pročitan njegov izvještaj od 15. februara. Boljević je, odgovarajući na pitanja suda, kazao da postoji „značajna izvjesnost“ da je brojeve 79853482041i 447839133786 na teritoriji Srbije, u oktobru 2016. godine, koristilo isto lice. Na pitanje advokata Radonje Drakulovića šta znači formulacija „značajna izvjestnost“, vještak je pojasnio da je to „preovlađujući stav da se radi o istom licu“. Upitan da li ostavlja mogućnost da pak nije riječ o istoj osobi, Boljević je odgovorio: "Naravno. Izvjesnost ne isključuje drugu opciju“.[23]
Bivši ministar zdravlja Budimir Šegrt kazao je na ročištu 26. 02. 2019. da je informaciju o planiranju akcije na dan izbora 2016. godine, koju je dobio od počasnog konzula Malte u Crnoj Gori Ticijana Masua, prenio premijeru, a tada potpredsjedniku vlade za politički sistem, Dušku Markoviću. „Masu mi je rekao da je prijatelj s ljudima koji imaju firmu za obezbjeđenje lica Patriot Defense Group, da im je centrala na Floridi, a da ga je direktor te firme, takođe njegov prijatelj, konstulovao da li da prihvati neki posao u Crnoj Gori. Rekao je da je bilo više poziva od jedne opozicione partije, koja je tražila uslugu koja se sastojala u tome da će aktuelna vlast izgubiti izbore i da neće mirnim putem predati vlast, te da oni traže podršku da im (Patriot Defense Group) prave obezbjeđenje i urade neke planove evakuacije. Radio se o bivšim operativcima CIA-e. Rekao mi je i da je prijatelju sugerisao da taj posao ne prihvati, jer je on (Masu) prijatelj Crne Gore. Shvatio sam da je to informacija koju treba prenijeti. Bio sam tada član vlade i prenio sam je potpredsjedniku vlade za politički sistem, Dušku Markoviću“, ispričao je Šegrt. Na pitanje glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, da li mu je Masu pojasnio o kojoj se partiji radi, Šegrt je odgovorio: „On mi je rekao da su ti ljudi iz DF-a”. Šegrt je dodao i da od Markovića nije tražio da obavijesti tadašnjeg premijera Mila Đukanovića o informacijama koje mu je prenio. Odbrana je, između ostalog, ocijenila da se iz Šegrtovog iskaza može zaključiti da bezbjednost Crne Gore nije bila ugrožena 16. oktobra. Advokat Dušan Radosavljević predlažio je da se Marković sasluša kao svjedok.
Dušan Knežević, vozač optuženog funckionera DF-a Milana Kneževića, svjedočio je da su lideri DF-a 15. oktobra pod Ostrogom imali sastanak sa mitropolitom crnogrosko-primorskim, Amfilohijem.
Izvršen je uvid u evidenciju o prelascima granice Arona Šaviva, Džozefa Asada, Jorama Friga i Viktora Emanuela Ričardsona. Katnić je rekao da je Šaviv prvi put ušao u Crnu Goru 26. jula 2016, te da je do novembra te godine boravio u našoj zemlji 14 puta. „Njegovi boravci bili su kratki, najduže dva ili tri dana. On je došao u Crnu Goru 25. septembra, dan prije odlaska Sinđelića za Moskvu, a napustio Crnu Goru 29. septembra i otišao u Beograd, nekoliko dana prije dolaska Šišmakova. Tokom oktobra dolazi tri puta – 5, 9. i 16, na dan izbora. Crnu Goru je napustio dan nakon izbora. Nakon jednodnevnog boravka u Crnoj Gori, 10. avgusta iz Tivta je odletio za Moskvu. Prvi boravak Šaviva u Crnoj Gori desio se neposredno nakon razgovora s Kneževićem u Moskvi“, pojasnio je tužilac.
Advokat Nikola Bulatović tražio je na početku suđenje izuzeće predsjednice i članova sudskog vijeća, zbog, kako je naveo, sumnje u njihovu nepristrasnost. Zatražio je takođe i izuzeće predsjednika Višeg suda, ali su njegovi zahtjevi odbijeni.[24]
Suđenje je nastavljeno 28. 02. 2019. Sutkinja Mugoša saopštila je da će sud pozvati lidere DF-a Andriju Mandića i Milana Kneževića na sljedeće ročište, da bi ih upoznao sa dosadašnjim tokom dokaznog postupka. Specijalni tužilac Saša Čađenović kazao je da devet brojeva iz serije 447, koji su imali direktnu ili indirektnu komunikaciju od 14. do 22. oktobra 2016. godine, nisu telefonski brojevi operatera iz Velike Britanije, niti bilo kog operatera iz zapadne Evrope. „Preko ovih brojeva, koje je zakupila zadarma.com, pružaju se specijalne usluge komunikacije preko internerta. Iz podataka dobijenih od pravosudnih organa Bugarske proizilazi da su sim kartice brojeva iz serije 447 – koje su koristili Sinđelić, Velimirović, Šišmakov i drugi – brojevi telefona dodijeljeni jednoj osobi sa imejl nalogom [email protected], te da su korišćeni i sa naloga [email protected]“, rekao je on. Tužilac je naveo da je osoba s imenom Iljhan prijavila imejl nalog kod ruskog mobilnog operatera yandex.ru, te da je boravište prijavila u Rusiji. „Prvo logovanje s ove IP adrese obavljeno je 18. januara 2016, nekoliko dana prije boravka Mandića i Kneževića u Rusiji. Logovanje je izvršeno s IP adrese iz Damaska, iz Sirije. Ove IP adrese su prave i nema podataka da je za njih korišćena mogućnost skrivanja uz pomoć VPN-a ili Tora. Nakon februara 2016. s naloga [email protected], u većini slučajeva kada se lice logovalo na svoj nalog zadarme, prikrivane su stvarne adrese logovanja.To je činjeno sve do oktobra 2016. Posebno je velika aktivnost ovog imejla bila 13. oktobra, a tog dana je s ove imejl adrese vršeno logovanje četiri puta sa skrivenih VPN adresa u Sloveniji, a vršeno je uz upotrebu VPN-a iz Slovačke. Tokom 16. oktobra logavanje je vršeno s adresa koje pripadaju ruskim mobilnim operaterima, i to u vrijeme kada je većina okrivljenih u ovoj krivično-pravnoj stvari već bila lišena slobode“, pojasnio je Čađenović. Kada je riječ o drugom mejlu – [email protected] – s kojim su vezani 447 brojevi, on je, prema riječima tužioca, prijavljen od osobe s imenom Aleksej Dedov. „Osoba koja je otvorila ovu adresu naznačila je podatke da je njegova adresa u Sloveniji, Podgorica. Prvo logovanje s ovog mejla na nalog Zadarme obavljeno je 13. oktobra uz upotrebu VPN-a IP adresa, koja ja identična adresi sa koje se logovan Iljhan 13. oktobra. Dedov se tog dana na Zadarmu logovao osam puta, a logovanje u 20:06 izvršeno je s IP adrese koja pripada provajderu iz Rusije. Logovanje kod istog provajdera izvršeno je i 14. oktobra u 01:11 časova, a tog dana su bila četiri logovanja s IP adresa iz Rusije. Logovanja je bilo sve do 25. oktobra. Posebno je pojačana aktivnost logovanja s ovog naloga na Zadarmu 16. oktobra, i to u periodu od 9 do 20:30 časova. Sva logovanja u kritičnim datumima su brojna i predstavljaju kontrolu komunikacija devet sim kartica. Plaćanje SIM kartica koje su naručene sa naloga Isljamov obavljeno je 20. januara 2016. u iznosu od 300 rubalja, a dopuna je izvršena 13. oktobra u oznosu od 5.000 rubalja. Posljednje logovanje s adrese [email protected] obavljeno je 9. decembra, a [email protected] 25. oktobra. To je nakon lišenja slobode Sinđelića“, naglasio je specijalni tužilac. Čađenović je istakao da Sinđelić nije mogao pristupati ovim nalozima u novembru i decembru 2016, već je to činilo drugo lice koje je ostalo neidentifikovano. „Logovanja u Srbiji nisu vršili ni turisti ni tužioci iz Crne Gore. Imajući u vidu da su u to vrijeme u Siriji bile raspoređene ruske vojne snage, da kupovinu kartica u rubljama nisu vršili ni Sinđelić ni tužioci, u to vrijeme u Siriji mogla su boraviti vojna lica iz Rusije, pogotovo na teritoriji Damaska koja je bila pod kontrolom proruskih snaga“, podvukao je tužilac. Pročitan je i dopis Forenzičkog centra iz Danilovgrada, o opremi oduzuetoj od Jorama Friga. Analizom fotografija utvrđeno je da se radi o uređaju za detekciju i lokaciju uređaja za prisluškivanje.[25]
Dokazni postupak u suđenju za pokušaj terorizma tokom izbora 2016. godine okončan je 01. 03. 2019, a iznošenje završnih riječi zakazano je 13. marta. Predsjednica sudskog vijeća u ovom slučaju, Suzana Mugoša, saopštila je da vijeće smatra da je „činjenično stanje dovoljno rasvijetljeno i zrelo za presuđenje“. Sud je odbio predlog odbrane da se kao svjedok sasluša premijer Duško Marković, budući da je svjedok, bivši ministar zdravlja Budimir Šegrt – koji je u svom iskazu pomenuo Markovića – bio pozvan na okolnosti provjere svjedočenja Ticijana Masua. Odbijen je takođe i predlog da se sasluša mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, budući da, kako je rekla sutkinja Mugoša, okolnosti na koje je predložen nisu od uticaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, niti od uticaja na presuđenje, pa bi, kaže ona, njegovo saslušanje vodilo nepotrebnom odugovlačenju postupka. Ročištu prisustvovali su optuženi lideri Demokratskog fronta (DF), Andrija Mandić i Milan Knežević, koje je sud upoznao s tokom glavnog pretresa, jer su bili udaljeni iz sudnice do kraja dokaznog postupka. „Optuženi su primili sve CD-ove s audio-video zapisom s glavnog pretresa – od trenutka kada su bili udaljeni s njega – zaključno s pretresom od 22. februara 2019. godine, što znači da su u cjelosti upoznati sa tokom pretresa do tog datuma“, saopštila je sutkinja Mugoša, pročitavši dokaze sprovedene na ročištima od 22. februara do tog dana..[26]
Završne riječi
Izlaganje završnih riječi je trebalo da započne 13.03.2019. ali je to onemogućeno, prvo zbog izlaska advokata iz sudnice nakon odbijanja sudskog vijeća da uvrsti novodostavljene video snimke, a potom, na sljedećem ročištu, zbog nedolaska advokata koji su napustili sudnicu, te nespremnosti novog advokata Branke Milić. Iznošenje završnih riječi otpočelo je 19.03.2019.
Završna riječ državnog tužioca
Specijalni državni tužilac Saša Čađenović podsjetio je na tok postupka i izjave koje su davali svjedoci i optuženi, te poručio da tužilaštvo u cjelosti ostaje pri optužnici.
„U cjelosti ostajem pri optužnici protiv okrivljenih lica. Iz dosadašnjeg toka postupka proizilazi činjenično stanje da je u svojoj odbrani Dikić izjavio da nije organizovao nikakvu kriminalnu organizaciju niti da je došao da puca na policajce već da je došao radi odmora i posjete manastira Ostrog iz vjerskih i zdravstvenih razloga. Primjećujem da je Dikić izjavio da se susretao sa Sinđelićem, da je zbog nefunkcionisanja njegovog telefona kontaktirao sa telefona koja pripada osobi pod imenom Nikola, za koju je kazao da je njegova prijateljica Hristić Kristina. Primjećujem da je uzeo rakiju te da nije mogao da objasni zbog čega je uzeo telefone za koje tvrdi da nije znao da su specijalni. Primjećujem da je Dikić kazao da komunikacija putem Facebooka sa Sinđelićem nije vjerodostojna jer su poruke brisane, te da kada je dolazio iz Budve nije bilo nevremena već je nevrijeme uslijedilo kasnije. Da je poslao poruku da organizatori protesta dođu u kafić gdje će se dogovoriti oko detalja. Primjećujem da je Dikić došao do Kristine da ga fotrografiše ispred Skupštine, te je te slike slao Sinđeliću uz poruku evo šetam sa Nikolom. Primjećujem da je Dikić mijenjajući odbranu kazao i da je izjava Sinđelića tačna i napomenuo ko je organizator protesta. Da je Sinđeliću rekao da ne želi da učestvuje u tim protestima ako dođe do sukoba i da je tražio da bude govornik na protestu, kao i da mu je Sinđelić kazao da će na protestu biti poguravanja između protestanata i policije kao što je to slučaj na utakmicama ali da ga nije ozbiljno shvatio. Da su u Skupštinu trebali da uđu lideri opozicije i da mu je to kazao Sinđelić, kao i da on nikada ne bi došao da je znao da bi on trebao da uđe tamo. Dikić je takođe iz svojih saznanja kazao da su protestanti trebali nasilno da uđu u Skupštinu i proglase pobjedu... "
„Optuženi Đorđević Srboljub je u svojoj odbrani kazao da je član svesrpskog četničkog pokreta i da je pozvan da dođe na anti NATO proteste u Crnu Goru. Optužena Hristić je kazala da je došla sa Dikićem na odmor u Crnu Goru na nekoliko dana, ona je potvrdila da su se slikali na više lokacija, da je Dikić u Delti komunicirao sa svog telefona ali da ne zna šta je bio sadržaj poruka, te da je u automobilu pričao sa njoj nepoznatom osobom ali ne zna šta su pričali. Optužena Milić Branka je kazala da je u Crnu Goru došla u goste i da su svi iz Srbije tipovani i namješteni da budu učesnici državnog udara. Ona je takođe kazala da je pripadnik svesrspkog četničkog pokreta i da njemu pripadaju Đorđević, Maksić. Milić je kazala da je njen jedini razlog dolaska promocija knjige..."
„Optuženi Čađenović je na suđenju kazao da radi kao vozač za NOVU i da je takođe vozio automobil marke Reno Fluens. On je kazao da se ne može sjetiti Ananaija Nikića iako u papirima stoji da je zajedno sa njim prešao granicu. Čađenović je takođe kazao da ne može prepoznati Nikića na slikama i da nikada ne komunicira sa ljudima koje vozi. Čađenović je kazao da nije komunicirao putem telefona sa Nikićem, jer je zadužio službeni telefon koji koriste svi iz stranke a naročito lideri."
„Svjedok saradnik, Saša Sinđelić, je u svom svjedočenju iznio čitav plan, između čega navodeći detalje održavanja protesta, da je Edi tražio da organizuje ljude iz ravnogorskih i četničkih pokreta, da mu je davao novac za oružje i čitavu operaciju. Sinđelić je naveo kako mu je Edi kazao da Demokratski front neće stati, da će nasilno ući u Skupštinu i da će hapsiti ljude i političare, da žele da nasilno zauzmu Skupštinu. Da organizuje ulazak ljudi u Crnu Goru u malim grupama, da ne pominje njegovo ime, da će dobiti specijalne telefone. Objasnio je i plan da su angažovani ljudi trebali da se priključe protestu Demokratskog fronta. Svjedok saradnik nam je objasnio da su angažovani ljudi trebali kada se da znak da se sukobe sa policijom i nasilno uđu u Skupštinu gdje bi se zadržali neko vrijeme kako bi se proimijenila vlast. On je dalje kazao da je dio ljudi trebao da se presvuče u uniforme koje su slične uniformi policije i da počnu na pucaju na policajce i sukobe sa sa njima kako bi se stekao utisak da je dio policije prešao na stranu demonstranata. Sinđelić je objasnio kako je svaki dio opreme imao svoju svrhu, da su lisice bile namijenjene za političare a bodljivaka žica za vrata i prozore Skupštine kako bi se zaštitili dok ne stigne pojačanje. On je kazao da je oružje tražio Demokratski front, jer se, kako mu je rečeno, bez oružja ne može preuzeti vlast. Sinđelić je objasnio i koju je ulogu imala specijalna grupa koja je mogla da se suoči sa mnogo brojnijom policijom, te da je tu specijalnu grupu kontrolisao isključivo Edi i čelnici Demokratskog fronta".
„Svjedok Velimirović Mirko je izjavio da je prihvatio da traži ljude koji će poći u Crnu Goru i za tu svrhu je dobio 15000 eura od Sinđelića. Otišao je kod Čaruge u Banovce, na sastanku su prisustvovali Aleksić Saša i još dva čovjeka. Dobio je zadatak od Sinđelića da oružje prebaci u Crnu Goru. Stupio je u kontakt sa Fadiljom.Naredni sastanak sa Sinđelićem je imao u Beogradu gdje su kupili uniforme. Sastali su se sa Bogićevićem i objasnili mu plan, da će se spriječiti ulazak Crne Gore u NATO. Prije 12.20.2016 je nabavio oružje",naveo je Čađenović.[27]
Završne riječi optuženih
U nastavku iznošenja završnih riječi 25. 03. 2019, optuženi Bratislav Dikić kazao je da u Crnoj Gori nije uradio ništa protivzakonito, ali da osjeća moralnu krivicu što, kako je rekao, nije pročitao nečasne namjere svjedoka saradnika Saše Sinđelića. Sinđelić mu je, podsjetio je, tokom njihovog posljednjeg susreta, na rastanku, smijući se rekao da će se nakon skupa u Podgorici, koji je bio planiran za 16. oktobar, dogoditi upad u Skupštinu. On je ocijenio da je optužnica protiv njega zasnovana na neistinama, a njegova odbrana u potpunosti potvrđena. Poručuje da se nada da će sud donijeti pravednu presudu i osloboditi ga „sramne i lažne“ optužbe. „Istina je da nisam znao za ruske državljane Širokova i Popova, ni za ruske komandose, da nisam znao da je postojala kriminalna organizacija, da nisam postao njen član, da nisam znao za oružje, da nisam znao za kriminalni plan, da nisam poznavao nikog od optuženih i da nisam imao komunikaciju s njima, da ne poznajem nikoga iz DF-a i drugih političkih organizacija i da nisam imao komunikaciju s njima, te da nije trebalo da se sukobavljam s policijom u Crnoj Gori“, saopštio je Dikić i dodao da je u toku postpuka shvatio da je prevaren i nesvjesno uvečen u nečije igre, a da toga nije bio svjestan. On tvrdi da je u Crnu Goru s optuženom Kristinom Hristić došao turistički, da su njihove fotografije ispred Skupštine sponatne, te da se ne bi šetao ispred parlamenta da je učestvovao u kriminalnom planu. „Prihvatio sam molbe Sinđelića da obiđem skup u Podgorici, ali sam tražio da se prije skupa vidimo s organizatorima. Hristić nije znala da sam planirao da obilazim neki skup, i ona je apsolutno nepravedno optužena u postupku“, rekao je Dikić, tražeći da mu se ukine pritvor u kojem se, kako je naveo, nalazi 892 dana.[29]
Milian Knežević je u završnoj riječi saopštio da su crnogorski predsjednik i premijer, Milo Đukanović i Duško Marković, nalogodavci sudskog procesa, a da su izvršioci ljudi iz pravosuđa i bezbjednosnih struktura države. On smatra da je ovaj slučaj montirana hajka protiv Srba u Crnoj Gori, Srbiji i regionu. „Pripremaju im se žute trake kako bi bili proglašeni za civilizacijsku pošast koju treba getoizirati“, ocijenio je on. Knežević tvrdi da lideri DF-a 16. oktobra nisu planirali nikakav krvoproliće i upad u Skupštinu. „Gdje je dokaz našeg susreta sa Šišmakovim, Popovim, Sinđelićem, Velimirovićem i ostalim optuženima? Nema dokaza. Ne zato što smo ih sakrili, već zato što nismo ništa planirali za 16. oktobar“, naglasio je on, poručujući da „nema propalijeg i smiješnijeg državnog udara u istoriji državnih udara“.
Mandićev službeni vozač, Mihailo Čađenović, izjavio je da je optužen zato što nije pristao „na ucjene svog rođaka sa sela“, da lažno govori da je bio u Beogradu. Dio optužnice koji se odnosni na njega je, kaže, „fikcija tužioca i njegova želja da svog brata osudi na najveću kaznu“. „Očigledno sam kriv što radim svoj posao i što vozim Mandića. Izgleda da je to moj jedini grijeh“, rekao je on, poručujući da sud u njegovom slučaju treba da donese oslobađajuću presudu.
Optuženi Milan Dušić je rekao da nije kriv, te da će izvršiti samoubistvo ako ga osude. „Nisam član neke kriminalne organizacije. U našem slučaju ne postoji nikakva organizacija, zato što se međusobno ne poznajemo. Budem li osuđen, ubiću se, jer jednostavno više ne mogu da trpim ovu nepravdu. Katnić smatra da smo šumski ljudi i non stop nas ponižava. Nisam vidio oružje – niti je iko vidio oružje – a nije ni bilo govora o njemu“, naveo je Dušić.
Optuženi Dragan Makić takođe je kazao da nije kriv za djela koja mu se stavljaju na teret. „Došao sam u Crnu Goru na poziv Čaruge, na promotivni skup. Od tog dana život mi se pretvorio u pakao. Tek sad vidim da nije bilo ni skupa, niti je bilo šta planirano. Ni ja – a ni Đorđević ni Dušić – nismo bili sposobni da učestvujemo u bilo kakvim neredima i sukobima. Želio bih da uzmete sve u obzir i da presuda bude oslobađajuća“, saopštio je on u završnoj riječi.[28]
Komentari
Suđenje je bilo javno, prenošeno preko nekoliko televizijskih kanala. Takođe, snimke cjelokupnog suđenja je moguće pronaći na internetu.
To je bio opšti interes; i optuženih, i pravosuđa, i državnih organa, ali i građana Crne Gore.
Sama optužnica je u startu doživljena kao kontroverzna. Sa jedne strane je osporavana u principu, odnosno negiralo se da je uopšte postojao bilo kakav pokušaj organizovanog nasilnog djelovanja, dok je sa druge strane postojalo čvrsto ubjeđenje da se radilo o spriječenom krvoproliću i počiniocima teških krivičnih djela u pokušaju. Praktično su se na ovoj optužnici pokazale sve duboke političke razmirice u crnogorskom društvu, koje se kreću od nacionalnih, do strateških, odnosno prozapadnih i proruskih i prosrpskih ubjeđenja. Javno suđenje je trebalo da tako suprostavljene strane makar približi u pogledu prihvatanja činjeničnog stanja vezanog za događaje od 16.10.2016. Nažalost, to se nije desilo.
Presudu liderima DF-a osudile su sve opozicione partije, uključujući pokret „Odupri se“, i većina nevladinih organizacija. Ustvari, svi oni koji se bore protiv vlasti DPS.
Opozicija je ocijenila da je riječ o politički intoniranoj presudi, za koju nije bilo valjanih dokaza, a kojom je „udaren šamar“ crnogorskom pravosuđu.
Ono što je u priličnoj mjeri vidljivo to je da se sudski proces nije u kontinuitetu pratio, te da se u javnom obraćanju navode samo djelovi suđenja koje je moguće izvrtati i davati im drugačiji smisao.
Svi ključni dokazi se namjerno zaobilaze, čak i oni koji je nemoguće zanemariti, kao što je dolazak velikog broja ljudi sa strane u Podgoricu na dan izbora, ogroman novac koji je dijelio svjedok saradnik u organizovanju dolaska, nabavku oružja i svega onoga što je trebalo da služi za opremanje lažnih policijskih snaga, iako je slovio kao čovjek sa finansijskim problemima sve do tada, itd, itd.
Zanimljivo je da se i nakon suđenja govori o „nepostojećim Rusima“, iako je nedvosmisleno dokazano njihovo postojanje, njihova komunikacija sa organizatorima inkrimisanog djela, da ne pominjemo njihove iskaze koji su uzeti u Moskvi, ali ne u svojstvu okrivljenih i ne na odgovrajući način, podoban sudskoj upotrebi. Takođe i potvrdu dobijenu iz SAD-a, iz Western Uniona, da je Eduard Šišmakov, sa svim generalijama iz ličnih dokumenata, uputio Saši Sinđeliću novac za dolazak u Moskvu, kada je Sinđelić provjeravan uz upotrebu poligrafa.
Sam Bratislav Dikić je poslao neposredno pred 16.10.2016. nekom svom prijatelju preko fejsbuka, u inboksu, poruku, odgovarajući na pitanje da li će se nešto događati skoro, da će u Podgorici uskoro „biti karambol“. Ni to nije doprinjelo da oni koji su unaprijed osporavali suđenje povjeruju da je ipak postojala namjera za izvršenje krivičnog djela.
Objektivan pratilac sudskog postupka pred Višim sudom u Podgorici teško može ignorisati činjenice koje govore o pripremi skupa pred skupštinom Crne Gore i pripremi za okršaj sa organima reda.
Do kojih granica su organizatori bili spremni da idu svjedočili su samo svjedok saradnik i svjedok Mirko Velimirović, dok su se svi ostali branili negirajući uopšte postojanje bilo kakve namjere, negirajući čak da je bilo što trebalo da se dogodi, uključujući i skup ispred Skupštine. I tome su advokati optuženih davali osnovni ton pa se može pretpostaviti da su oni i instruirali svoje branjenike da se brane negiranjem i onoga što je bilo očigledno. Ako je dio optuženih (Aleksandar Čurović, Aleksandr Aleksić, Nikola Đurić, Siniša Ćetković, Dejan Stanojević, Miloš Aćimović, Ivica Matić i Perica Andrić), koji su bili dio grupe od 20 uhapšenih na dan izbora 2016.godine, priznao kojim povodom su doputovali u Podgoricu i uslovno kažnjeni, čini se da je dio optuženih mogao dobiti nižu kaznu da nijesu istrajavali u negiranju bilo kakve namjere da učestvuju u događajima koji su predmet suđenja.
I tu dolazimo do pitanja advokata odbrane, koji su, čini se, svoj posao obavljali ne kao pravnici, pravni zastupnici optuženih, već kao politički ljudi koji su imali namjeru da što više unize Sud, crnogorsko sudstvo, sudsko vijeće u procesu, pa i samu državu Crnu Goru, predstavljajući je kao državni i pravni provizorijum. Čak su se advokati iz Srbije ponašali kao da su došli u zemlju latinoameričke diktature, necivilizovanu, u kojoj ne funkcioniše ništa i u kojoj posao obavljaju nestručni ljudi. A, čini se, najvažnije im je bilo, kao očiglednim rusofilima, desničarskim nacionalistima, da odbrane Rusiju i Srbiju od bilo kakvog učešća u inkrimišućim događajima.
Lišeno je logike da se advokati odnose prema sudu na način kako su se odnosili advokati odbrane, kršeći non stop procesnu disciplinu, vrijeđajući svjedoke, sudsko vijeće, kao da im nije bilo važno da pridobiju naklonost Suda i sudskog vijeća.
Jedina taktika koju su ispoljili je odugovlačenje procesa, kao da su instruisani da to rade dok se ne promjene politićke okolnosti.
Proces je pratio veliki broj odlaganja ročišta, uglavnom opstrukcijom advokata odbrane, ispitivanje svjedoka za potpuno nerelevantne stvari koje nemaju nikakve veze za konkretnim događajima, pokušajima da se uvrste dokumenti koji nijesu bitni za postupak, pozivanjem svjedoka koji ničim ne mogu doprinjeti rasvjetljavanju događaja koji su predmet suđenja, ... Tako je pozivan za svjedoka čak i Milo Đukanović, koji je u vrijeme izbora bio premijer Crne Gore, a koji je, po optužnici, bio meta. Samo se željelo napraviti cirkus od suđenja i Đukanović, sadašnji predsjednik Crne Gore, uniziti ispitivanjem, iako je mogao svjedočiti samo o naknadnim saznanjima.
Dakle, advokati nijesu zastupali svoje branjenike i pokušali da ih oslobode optužbi, ili ublaže kaznu, već su nastupali kao jedinstven tim, sa jedinstvenom taktikom, koja je imala za cilj da se obesmisle svi navodi optužnice i predstavi proces kao politički obračun vlasti sa opozicijom, sa srpskim narodom, da se odbrani bilo kakva veza Rusije sa događanjima u Podgorici u vrijeme izbora 2016.
Takođe, u vrijeme prije davanja završne riječi, svjedok saradnik, Saša Sinđelić, se pojavio u jednoj opskurnoj televizijskoj emisiji, u kojoj je mijenjao iskaz dat pred sudom.
Takođe su se pojavili neki snimci sa njegovim izjavama, snimljeni telefonskim aparatom, što je odbrana teatralno pokušala da iskoristi kako bi poništila svjedočenje svjedoka saradnika.
Kao pravnici i advokati morali bi znati da izjave koje nijesu date u proceduri kakvu zahtjeva ZKP, tj. uzete u skladu sa zakonom, nijesu validne za Sud, inače bi svako primoravanjem svjedoka nakon suđenja, uzimanjem pod prijetnjom iskaza, ili snimanjem iskaza u nekoj šaljivoj, ili neformalnoj priči, koristio kao sudaki dokaz kako bi poništio presudu i izdejstvovao oslobođenje krivične odgovrnosti. Osim toga, optuženi nijesu osuđeni zbog izjave svjedoka saradnika, već zbog dokaza iznesenih u dokaznom postupku, koji su potvrđivali optužnicui i iskaz svjedoka saradnika. Iskaz svjedoka saradnika, ili bilo kog svjedoka, u pravnom sistemu Crne Gore, može biti prihvatljiv isključivo ako je propraćen dokazima u dokaznom postupku.
***
Prvostepena presuda je izrečena. Čeka se odluka drugostepenog suda koja će, vjerovatno, biti donešena za nekoliko mjeseci, zbog obimnog materijala koji se mora detaljno proučiti.
Odluka drugostepenog vijeća ne može poništiti odluku prvostepenog vijeća.
Ona može biti u domenu promjene visine izrečenih sankcija, ili, zbog odgovarajućih propusta u sudskom postupku, vraćanja na ponovno suđenje.
Ne bi bilo pravedno izostaviti da je predsjednik sudskog vijeća u ovom procesu, Suzana Mugoša, bila izložena neprimjerenom šikaniranju od advokata optuženih i pojedinih optuženih, posebno lidera DF-a, Andrije Mandića i Milana Kneževića.
U nekoj drugoj zemlji i u drugačijim okolnostima oni bi bili zatvoreni zbog riječi upućenih predsjedavajućoj sutkinji. U situaciji kakva vlada u Crnoj Gori to bi dodatno zaoštrilo ionako rovite odnose, pa je sutkinja, vjerovatno, imala to u vidu.
Inače joj se mora odati priznanje za način kao se izborila sa nevaspitanjem, neprofesionalnošću, primitivizmom kojima je bila izložena. Nije nevažno napomenutio da ona i ostale članice sudskog vijeća, uključujući i njihove porodice, koriste policijsku zaštitu.