Ovaj monitoring, pod naslovom koji je naš nadnaslov, omogućila je i na svom portalu fcjp.ba objavila bosanskohecegovačka fondacija Centar za javno pravo, CJP. Monitoring donosi evaluaciju 28 emisija TV Dnevnik 2 RTRS-a. Prvi evaluirani Dnevnik je od 7. januara 2016, a posljednji onaj od 4. avgusta 2016. godine. U evaluaciji se analiziraju uređivačka politika RTRS-a, s obzirom na njen odnos prema predsjedniku Republike Srpske, Miloradu Dodiku, i onaj prema političkoj opoziciji u programskim sadržajima RTRS-a. Monitoring je proveden po tri osnova: praćenjem deset emisija u kontinuitetu, osvrtom na jedanaest Dnevnika emitiranih na indikativne datume, i uvidom u sedam centralnih informativnih emisija povodom značajnih događaja. Monitoring je proveden neposrednim praćenjem Dnevnika i višestrukim pregledom svih emisija iz arhive RTRS-a. Za analizu su uzeti u obzir sadržaji iz Dnevnika koji su relevantni iz perspektive monitoringa, koji prenosimo u dva dela

(II deo)

09. jula 2016. [1] Središnja tema emisije je bila pomen na groblju u Bratuncu u sklopu obilježavanja godišnjice stradanja 69 srpskih vojnika i civila 1992. Pri tom je navedeno da je «oko 3.500» Srba ubijeno u podrinjskom kraju, da je 5.400 porodica ostalo bez kuća a 800 djece bez jednog ili oba roditelja. Osnovne poruke sagovornika (rodbina žrtava i predstavnici udruženja boraca i porodica stradalih u ratu) da su srpske žrtve «tragedija cijelog čovječanstva», da se ne kažanjavaju zločini nad Srbima, uz prozivanje Tužilaštva i Suda BiH i akcentiranje odgovornosti Nasera Orića («suđen pa oslobođen, a sada mu se ponovo sudi»), komandanta Armije BiH u tom području. Naglašeno da su napadi vršeni na pravoslavne praznike s ciljem da zatru Srbi te regije i uništi jedan narod. Potom novinar navodi broj od 3267 ubijenih Srba (a ne kao voditeljskih «oko 3.500 hiljade»). Predsjednik Milorad Dodik je izjavio «da niko ne opravdava ogroman zločin koji se desio u Srebrenici», ali da «međunarodna zajednica favorizuje samo taj zločin», da niko od međunarodnih predstavnika nije tu u Bratuncu, te da je «međunarodna zajednica glavni rušilac BiH». U kritici mu se pridružio srbijanski ministar Aleksandar Vulin navodeći da nije dobro da «samo Srbi plaču za srpskim žrtvama» i da nema pomirenja dok svi ne priznaju svoje zločine.

Uslijedila je reportaža iz Sarajeva o postavljanju, kako je rečeno, «monstruozne instalacije» u središtu grada od udruženja Antidejton. Radi se o postavci koja simbolizuje Republiku Srpsku kao grobnicu (stavljeni su i tabla kakva stoji na ulascima u RS – Dobrodošli u Republiku Srpsku i Welcome to Republika Srpska, i zastava Repulbike Bosne i Hercegovine koju voditelji nazivaju ratnom). Kao organizator ovog performansa naveden je čelnik udruženja Antidayton Nihad Alečković i pripisana mu je incijativa napada na premijera Srbije Aleksandra Vučića prilikom prošlogodišnje posjete Srebrenici. Objavljena je i njegova nemušta izjava s novinarskim pitanjem zašto se ne obilježava stradanje Srba i njegovim mucajućim odgovorom: «Zašto bi se ja tim bavio». Nekoliko izjava građana sugerisale su da se ne slažu s instalacijom pred robnom kućom. Novinarka je kritikovala vlasti što su dozvlile instalaciju i policiju koje, navodno, nije bilo u blizini. Povodom instalacije citirana su saopštenja sa žestokim reagovanjima predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nedjeljka Čubrilovića, a i udruženja porodica poginulih boraca RS-a. Suštinske poruke su saglasne sa već navedenim ocjenama u Dnevniku.

Slijedila je po ko zna koji put ponovoljena tvrdnja Dodika da je BiH neodrživa, jer državna vlast radi protiv RS-a. Kao primjer navedena je adaptacija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom [2]. To je ustvari  bio uvod za kasniju Dodikovu poruku da bi to prilagođavanje moglo biti prihvaćeno ako se namiri šteta poljoprivrednim  prozvođačima i prerađivačima. To je ponudila kao mogućnost njemačka kancelarka Angela Merkel i uputila ministra poljoprivrede i prehrane Christiana Schmidta u BiH gdje 13. jula treba da se sastane i sa predsjednikom RS-a. Dodik je likujući ocijenio kao se olako prihvataju rješenja na nivou BiH. To je indirektna kritika Saveza za promjene koji je u vladajućoj koaliciji na razini države i opozicija u RS-u. Premijerka Željka Cvijanović ocijenila je ponudu Njemačke pozitivnom.

Ponovo se oglasio Dodik kritikujući uslovljavanje dobijanja kredita od MMF-a prihvatanjem adaptacije SSP-a (predsedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić i premijer Federacije BiH Fadil Novalić odbili su da potpišu pismo MMF-u dok se ne usvoji adaptirani SSP), tvrdeći da zbog toga neće biti problema za RS. Ponovio je opet omiljenu tezu da i to pokazuje kako je moguć opstanak BiH samo ako se vrati «izvornom Dejtonu vraćanjem nadležnosti RS-a.» (odluke visokog predstavnika o širenju nadležnosti države mogu se naći na portalu OHR-a) [3]. Nastavljajući medijsko ratovanje s državnim institucijama, Dodik najavljuje održavanje referenduma o Danu RS-a 09. januara sedmicu prije lokalnih izbora.

Naredni izvještaji ticali su se upravo lokalnih izbora vlasti u Bijeljini i Doboju gdje se nadmeću gradonačelnici iz SDS-a, a SNSD s partnerima ima moć u tamošnjim skupštinama. Dobojski gradonačelnik Obren Petrović prozvan je da je stavio svoje ima na spomenik srpskim žrtvama logora 1915-1917, koji je izgrađen sredstvima lokalnog budžeta. U prilogu iz Bijeljine žaluje se što su odlukom Okružnog suda vraćeni na funkcije zamjenik i potpredsjendik skupštine koje je razrješila skupštinska većina predvođena SNSD-om. Iz ove emisije treba izdvojiti izvještaj o naučnom skupu u Andrićgradu o knjigama posvećenim holokaustu, Jasenovcu i logoru za Srbe u Norveškoj u Drugom svjetskom ratu i informaciju  o potpisivanju sporazuma RTRS-a i Kobrafilma iz Beograda Dragana Bjelogrlića o koprodukciji serije «Senke Balkana».

VS – Dva dana uoči obilježavanja genocida nad Bošnjacima u Potočarima  u vrh emisije išao je pomen 69-orici vojnika na bratunačkom groblju. Ponavlja se  tim povodom tvrdnja o masovnom stradavanju Srba od Armije BiH (opet se upire prstom na Orića), govori se o 3.267 ubijenih Srba (ili «oko 3.500) i djecu koja su ostala bez roditelja.  Prozvani su nanovo pravosudni organi na nivou BiH što ne kažnjavaju te zločine. Neizbježni Dodik, uz pomoć Vulina ponavalja tezu o «favorizovanju» srebreničkog genocida (Dodikova formulacija je «ogroman zločin») od strane «međunarodne zajednice».  Reportaža povodom «monstruozne instalacije» u centru Sarajeva koja RS predstavlja kao grobnicu u službi je ilustrovanja odnosa prema «Srpskoj» i Srbima u glavnom gradu BiH.  Još jednom se oglasio u emisiji Dodik, opetujući tvrdnju neodrživoj BiH jer vlast radi protiv RS-a. Uzeo je za primjer adaptirani SPP i odgađanje pisma za MMF, koji će uskoro prihvatiti. U kulturi je centralna tema bila uvezivanje RTRS-a i privatnog Kobrafilma iz Beograda.

MD – Ovaj put tri pojavljivanja Dodika u emisiji.

OP – Izvršen je novi predizborni pritisak na gradonačelnike Doboja i Bijeljine.

UP – Ne navodi se izvor informacija o stradalim Srbima u Podrinju i koliko je od toga civilila a koliko vojnika.

10 jula 2016. [4] Dnevnik počinje dramatičnim ukazivanjem voditeljice da «još nije uklonjena skandalozna instalacija u Sarajevu», uz citiranje Dodika da je i to dokaz da je BiH neodrživa. U prilogu se naglašava da povodom instalacije nije bilo reagovanja drugdje u BiH niti od međunarodne zajednice. Slijede poruke da se time direktno radi na raspadu BiH i satanizaciji svih Srba. Dodik u saopštenju ocjenjuje da je riječ «o zločinu u kontinuitetu nad Srbima koji ne prestaje ni 20. godina nakon rata» i optužuje međunarodnu zajednicu kao saučesnika u tome. Kao mjeru suživota u BiH, Dodik navodi statistički podatak da je u Federaciji BiH samo 2,5 % Srba. Ministar RS-a za rad i boračko-invalidska pitanja Milenko Savanović optužuje Bošnjake da nisu htjeli da se bore za očuvanje Jugoslavije pa su se okrenuli i protiv nje i sada i ovim postupcima protiv BiH. Vojin Glišić (BORS) optužio je i ovim povodom da Zapad podržava «muslimane i mudžahedine», ilustrirajuć to navodima o stradanjima i brojnim logorima za Srbe i o genocidu nad njima. Oglasio se nanovo i predsjednik udruženja logoraša RS-a Branislav Dukić, a objavljen je i izvod iz saopštenja udruženja djece poginulih boraca. Bošnjake se optužuje da žele ekskluzivno pravo na BiH i njenu unitarizaciju i traži se odgovornost za postavljanje instalacije.

Uslijedio je kraći izvještaj o komemorativnoj sjednici Opštinskog vijeća u Srebrenici posvećenoj, kako je navedeno, svim žrtvama jednako.To je bio šlagvort za tematizaciju napada na srbijanskog premijera Aleksandra Vučića u Srebrenici prošlog 11. jula. Novinarka ukazuje na, uistinu, sramotnu činjenicu da još nije podignuta optužnica protiv napadača u Tužilaštvu BiH. Dat je po ko zna koji put snimak napada na srbijanskog premijera. Iz studija insistiraju tvrdnjom da postupak nije pokrenut uprkos tome što je MUP-a RS-a još 1. aprila ove godine proslijedio dokaze o dva poznata i četiri nepoznata činioca. Novinarka navodi da je ta informacija proslijeđena specijalnom tužilaštvu RS-a koje je u međuvremenu ukinuto, pa je predmet predat posebnom odjeljenju Tužilaštva RS-a. Nismo saznali od novinarke da li se tamo šta dalje radilo. Kritikovano je samo Tužilaštvo BiH.

Uslijedilo je telefonsko reagovanje Dušanke Majkić, predsjedavajuće zajedničke komisije za bezbjednost BiH. Majkić je ocijenila da je riječ o neprocesuiranju teškog krivičnog djela i udaru na pomirenje u BiH, uz tvrdnju da je «jednom narodu dato pravo da napada premijera jedne države». Slijedi snimak ponavljane izjave Vučića da je napad dobro pripreman i organizovan. Voditelj smatra odgovornim za napad koordinaciono tijelo policijskih organa BiH, uz navod da je iz Srbije upozoreno o pripremi grupe iz Novog Pazara da dođe u Potočare i da napravi incident. Ostaje nejasno zašto ta grupa nije zadržana od organa Srbije, BiH i RS-a.  Kako odgovorni za napad na Vučića navedeni su i Naser Orić i antidejtonsko udruženje. Uslijedila je kritika Ćamila Durakovića [5] što je proglasio nepoželjnim ovogodišnji dolazak delegacije Srbije s Vučićem na čelu, mada je tamošnja vlada donirala 5 miliona srebreničkim vlastima. Ono što nikako nije na mjesto jeste to što se dozvolilo jednom opštinskom načelniku da vodi spoljnu politiku zemlje.

Ratno-sudske priče u Dnevniku TVRS-a ne prestaju. U bloku o svjedočenjima o ratnim zločinama nad Srbima pred Sudom BiH iznesene su teške optužbe. Spominje se otkrivanje identiteta svjedoka, prijetnje njima i njihovim porodicama, nezaštićenosti svjedoka nakon što napuste sudnicu kao i o kasnom pozivanju na svjedočenje da pozvani ne može stići na zakazani termin, o pritiscima na svjedoke od optuženih, njihovih zastupnika, od policije pa čak i od tužilaca. Da bi potkrijepila tvrdnje, novinarka je objavila izjave žrtve logora Čelebić (s leđa i izmjenjenim glasom), advokata koji svjedoči o psihičkom uništenju njegove klijentice prijetnjama, Ibrana Mustafića kao svjedoka optužbe u tekućem suđenju Naseru Oriću koji je odlukom sudije poslan na psihijatarski vještačenje zbog ponašanja u sudnici, Slavka Jovičića Slavuja, logoraša sasma načetog zdravlja i Jasminke Džumhur, obudsmena, koja je potvrdila da bh. zakondavstvo ne štiti dovoljno svjedoke o čemu se redovno obavještava i OUN.

Naredni izvještaj seže dalje u prošlost - obilježavanje 141. godine od Nevesinjske puške, uz služenje pomena, ustanka koji je predstavljen kao ključan za dizanje na bunu Srba na drugim prostorima i pad Otomanskog carstva. I ovdje je bio Savanović a osnovna poruka skupa: «Srbi su uvijek branili svoju slobodu, pravdu, državu i vjeru». Reporterka se poistovjećuje s tim kazavši da «svi moramo biti jedinstveni u odbrani tih vrijednosti».

Za kraj monitoringa ovog Dnevnika, Bijeljina – omiljena destinacija gdje predizborni boj vojuju SDS i SNSD sa koalicionim partnerima. Akcenat je na podatku da je trećina odbornika promijenila stranačke boje, da je posebno oštećen SDS, a u prednosti SNSD koji hoće da okonča 25. godina vlasti esdeesovaca.

VS – Dan uoči obilježavanja srebreničkog genocida, instalacija o RS-u kao grobnici dobro je došla da se skrene pažnja sa sutrašnjeg događaja. Prozvane su vlasti u Sarajevu i međunarodna zajednica što ne reaguju. Dodik lansira besmilenu tvrdnju da ta instalacija i nereagovanje svjedoče o 20 godina zločina nad Srbima u kontinuitetu. Plasirana je i tvrdnja da Zapad podržava «muslimane i mudžahedine», a Bošnjake opet optužuje za tobožnju težnju za unitarizacijom. Sa komemorativne sjednice u Srebrenici izdvojena je poruka da je skup posvećen svim žrtvama jednako. I onda nanovo snimak napada na Vučića prošlog 11. jula, povodom koje Majkić kaže da je jednom narodu dato pravo da napada premijera Srbije.

MD – Dodikove riječi i ovaj put dale su ton emisiji.

OP – Novi pritisak na opoziciju u Bijeljini.

UP – Teške optužbe o svakovrsnim pritiscima i prijetnjama svjedocima pred Sudom BiH iznese su bez uvjerljive argumentacija i predočavanja reakcija državnih pravosudnih organa.  Ostalo je i nejasno da li je uredništvo tražilo stav OHR-a i vlasti u Sarajevu povodom sporne instalacije.

11. juli 2016. [6] Prva rečenica i prvi prilog u Dnevniku posvećeni su 21. godišnjici «srebreničke tragedije» (voditeljska formulacija). U generalnoj najavi se konstatuje da nisu bile prisutne delegacije RS-a i Srbije i navode riječi predsjednika RS-a Milorada Dodika da «Srbi nikad neće priznati genocid jer ga nije ni bilo».[7]

U izvještaju iz Potočara o «obilježavanju stradanja Bošnjaka» navodi se da je u ovoj prilici sahranjeno 127 tijela. Navedeno je da su bili prisutni reis Husein Kavazović, predstavnici institucija BiH i FBiH, međunarodne zajednice, ministar inostranih poslova Turske (Mevlut Cavusoglu), bivši i sadašnji predsjednik Međunarodnog suda za ratne zločine počinjenene na tlu bivše Jugoslavije (Theodor Meron i Carmel Agisu). Date su kratke izjave sina i brata ukopanih, Merona (akcentirao nužnost sjećanja), Ćamila Durakovića (naglasio da se treba fokusirati na one koji ostaju u Srebrenici da dijele zajedničku sudbinu), Bakira Izetbegovića (u najavi kazano da je iskoristio priliku u političke svrhe jer je pozvao Srbe da priznaju genocid), Čedomira Jovanovića, lidera srbijanske Liberalno-demokratske partije (navedeno da je bio tu mada su gosti iz Srbije proglašeni nepoželjnim), koji je rekao da Srbi nisu nikad bili zločinački narod ali «da smo zavedeni nedogovornom politkom učinili nešto na što nismo imali pravo». Reporterka je izdvojila i činjenicu da su viđene zastave, kako je navela, «takozvane Armije BiH» i Albanije. Uslijedilo je Dodikovo obrušavanje na Jovanovića kojeg je optužio da upotrebljava formulaciju «genocid kao i njegovi patroni». Kako je već navedeno, Dodik je osporio genocid «jer ga nikad nije ni bilo» i, u vezi s tim se poigrava s brojkama (parafraziram: «bilo je 11 hiljada, pa osam, pa sud kaže oko pet hiljada») i rekao da se uzalud zalagao za komisiju koja će utvrditi stvarno stanje. Predsjednik RS-a je napao Jovanovića i zbog nove inicijative u srbijanskoj skupštini da se Srbija prizna genocid u Srebrenici, jer, kaže Dodik, takvo što nije prošlo ni Savjetu bezbjednosti OUN [8].

Nanovo je aktiviran snimak napada na Vučića, uz ponavaljanje da je MUP RS-a dostavio 1. aprila o.g. podatke SIPA-i (Sigurnosno-informativna agencija na nivou BiH) i Tužilaštvu BiH. Zatim su date izjave lidera SDS-a Mladena Bosića, srbijanskog ministara Aleksandra Vulina, novinara Miroslava Lazanskog, predsjednika Srpske radikalne stranke Milanka Mihaljice sa osudama napada i neprocesuiranja počinilaca. Na to je naslonjena informacija da je «jeziva instalacija» ukolonjena ispred robne kuće u centru Sarajeva. S napomenom da na postavljanje instalacije nisu reagovale ni vlasti u BiH ni iz međunarodne zajednice. I kreće portretiranje Nihada Alečkovića, čelnika udruženja Antidejton, kao inspiratora instalacije kojom je Republika Srpska predstavljen kao entitet grobnica. Alečkovića se, uz to, dovodi u vezu s tzv. talačkom  krizom kada su u zgradi Parlamenta BiH bili praktično zatočeni članovi i službenici državne skupštine tokom protesta povodom nedošenja zakona o jedinstvenom matičnom broju [9], sa napadom na državne institucija tokom tzv. Sarajevskog proljeća [10] i atakom na srbijanskog premijera Vučića u Srebrenici.

Monitoring ove emisije obuhvata i dio koji se odnosi da predstojeći dolazak njemačkog ministra za poljoprivredu i prehranu u BiH kako bi otkočio proces prihvatanja adaptiranog SSP-a i dobijanja kredita od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Dodik tim povdom kaže da će o tome odlučiti poljoprivredni prozvođači i prerađivači. Time na njih prebacuje odgovornost za promjenu mišljenja o adaptiranom Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom [11]. Dodik tvrdi da je šteta za poljoprivrednike takvim sporazumom oko 200 miliona, a za budžet RS-a 60-70 miliona KM. Uslijedila je izjava poslanika u državnom parlamentu i funkcionera SNSD-a Nikole Špirića da je povezivanje SSP-a sa kreditom MMF-a ucjena.

Gradeći sliku uspješne vlasti uoči lokalnih izbora, Dodik i Cvijanović obišli su Klinički centar u Banjoj Luci koji bi, kako tvrde, trebalo da bude najmodernije urađena i opremljena zdravstvena ustanova zahvaljujući investiranju iz entitetskog budžeta. U predizborna favorizovanja SNSD-a ide i izvještaj iz Novog Grada. Tvrdi se da je kandidovanje predsjedika Srpske radikalne stranke Milanka Mihaljice za načelnika izazvalo protivljenje u dijelu SDS-a koji je u partnerstvu s Radikalnom strankom. Time se sugeriše nesloga u redovima, kako novinari RTRS-a formulišu, «takozvanog Saveza za promjene» i istodobno afirmišu liste i kandidati SNSD-a i njegovih trabanata u toj i svim drugim opštinama. U međuvremenu voditeljica Dnevnika Biljana Knežević postala je hit na internetu jer se u ovoj emisiji, dok je išao džingl, požalila kolegi: «Opaa, tolika je vrućina da se čovjek ni seksati ne može», što je uklonjeno iz arhivskog snimka Dnevnika.

VS – Na dan obilježavanja genocida u Potočarima, određujuću rečenicu za odnos prema tom događaju i njegovom povodu dao je Dodik, po ko zna koji put negirajući genocid. Prvi prilog je bio iz Potočara i to suho informativno dat. Armija BiH je nazvana «takozvanom». I nanovo snimak napada na Vučića i raspredanje na tu temu, kao da je to nemjerljivo važnije od «srebreničke tragedije», kako genocid nazivaju u TVRS. Tu je Dodikovo obrušavanje na Jovanovića jer priznaje genocid.    Komemoracija u Srebrenici zatomljena negatorskim verbalizom.

MD – I ovaj put je Dodik bio neformalni urednik i glavni akter emisije

OP – Bosiću je data prilika za oglašavanje jer se njegov stav uklapa u uređivačke nazore TVRS-a. Nesuglasice u «takozvanom Savezu za promjene» oko kandidature Mihaljice odbro su došle za predizbornu agitaciju SNSD.

UP – Porazna je urednička i novinarska neosjetljivost spram žrtava genocida i njihovih porodica. U biti, daje se podrška historijskom revizionizmu osnovanom na negaciji presuda međunarodnih sudova i minimiziranja odgovornosti za najteže zločine.

12. juli 2016. [12] U uvodu je zločinom bez kazne nazvana smrt 69 Srba u Zalazju u bratunačkoj opštini. Tome je posvećen i prvi prilog u emisiji, uz navođenje da su zločin počinili pripadnici «muslimanke oružane formacije iz Srebrenice, 28. divizije». Prenesene su izjave prisutnih građana, rodbine žrtava i predstavnika udruženja građana, uz tvrdnju da su Srbi živi spaljivani i bačeni u deponije, da su masakrirani, da su lokalnom sudiji iskopane oči, da je to dokaz o namjeri da se Srbi zatru na tom području. I u ovoj prilici je prozvana «međunarodna zajednica», jer «za njih nisu sve žrtve iste». Data je i vijest da je organizovan obilazak i drugih srpskih sela u tom kraju sa koja se kaže da su spaljena. U istom tonu je i izjava predsjednika RS-a Milorada Dodika povodom ocjene visokog predstavnika Valentina Inzka o ponovoljenom negiranju genocida od predsjednika RS-a. Inzko je kazao da Dodik svojim izjavama i politikom RS vodi u civizacijski mrak. Dodik odgovara da je civilizacijski mrak to što Inzko dijeli žrtve, pa zato nije bio u Bratuncu. Dodik je još visokom predstavniku «prilijepio» da je protektor bez ikakve odgovornosti, da se ponaša kao lokalni političar i portparol Bakira Izetbegovića i poručio mu da ućuti. Data je kratka informacija o suđenju Naseru Oriću.

U podugom reportažnom izvještaju dramatizovano je to što je Bošnjakinja na području memorijalnog centra u opštini Sanski Most (Federacija BiH) prala ćilim na spomeniku Srbima i Jevrejima koje su ubile ustaše. Žena se brani da ne zna ćirilicu i da nije znala da je to spomenik, policija ju je (»samo», kako naglašava novinarka) usmeno opomenula. Ta situacija je iskorišteno od voditelja kao potvrda da se «napada i na partizanske spomenike».

U narednom prilogu, povodom rada na novom zakonu o rtv pretplati, dato je mišljenje SNSD-a da su sva tri emitera jednaka (BHRT, RTRS i RTVFBiH) i da da treba da ravnopravnu učestvuju u dijelu pretplate (a ne 40 posto za BHRT a po 30 za entitetske RTV, kako je sada zakonski regulisano) i da svako sadrži novac od marketinga koji je prihodova, a ne da se i to dijeli po principu kao i sada pretplata. Slijedio je kraći izvještaj o susretu Dodika i premijerke Željke Cvijanović sa predstavnicima Evropske banke za obnovu i razvoj. Ukazano je zaninteresovanost te banke da investira, prije svega, u putne komunikacije.

Obratiću pažnju još na dva priloga o jesenjim lokalnim izborima. Tema je i dalje smjena dvojice gradskih funkcionera, saradnika SDS-ovog gradonačelnika Miće Mićića i odluka okružnog suda da ih se vrati na posao. Tome se usprotivilo ministarstvo za upravu i lokalnu samoupravu RS-a, koje tvrdi da je odluka o smjeni legalna. Većina u tamošnjoj skupštini, predvođena SNSD-om, najavljuje da će na prvoj sjednici ponovo ih smjeniti jer je propust pri odlučivanju bio formalne naravi.

Data je videoinformacija o obilježavanju Petrovdana u sjedištu SDS-a koji je slava te stranke. Bio bi to mnogo širi izvještaj da se ne radi o suparničkoj stranci.

VS – Dan nakon Potočara ponovo o smrti 69 Srba  na području Bratunca za što su prozvane «muslimanske formacije 28. divizije» i, kako se tvrdi, spaljenim srpskim selima.  Dodikovo negiranje genocida i poruka Inzku tim povodom da ućuti. Za stavljanje Bošnjaka u negativan kontekst iskorištena je bizarna okolnost što je starica prala ćilim na partizanskom spomeniku.

MD - Glavnu političku poruku uputio je opet Dodik (Inzku).

PP – Obilježena je krsna slava SDS-a – Petrovdan.

OP – O godišnjici osnivanja SDS-a data je samo vijest. Zato je nastavljeno sa napadima na Mićića, kadra SDS-a.

UP – Storija o pranju ćilima zauzela gotovo više prostora od zbivanja juče u Potočarima.

04. avgust 2016. [13] Na početku Dnevnika je najavljeno da «Srpska i Srbija zajedno obilježavaju 21 godinu od srpskog stradanja i egzodusa Srba u akciji «Oluja» [14] u Busijama kod Zemuna», gdje je najveće izbjegličko naselje u Srbiji. U tematskom prilogu o tome voditelj ističe da je riječ «o nezapamćenoj tragediji i najvećem egzodusu Srba u istoriji moderne Evrope».[15] Naveo je da je oko 1.200 Srba ubijeno, oko 800 nestalo, a oko 220.000 protjerano. Reporterka koja se javila iz Busija navela je da je riječ o 2.000 ubijenih i 250.000 protjeranih Srba iz Hrvatske. Najavila je parastos srpskim žrtvama koji će predvoditi poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh Irinej i zajednički dolazak autobusom u Busije predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i srbijanskog premijera Aleksandra Vučića, te drugih visokih funkcionera. Vidno je da novinari TVRS stavljaju «Srpsku» i Dodika ispred Vučića i Srbije. Najavljeno je da će RTRS direktno prenositi ceremoniju iz Busija od 20 sati.

VS – Razumljivo, iskazano je saosjećanje sa Srbima iz Hrvatske, uz svesrpsku devizu: «Srpska i Srbija zajedno obilježavaju 21 godinu od srpskog stradanja i egzodus Srba u akciji 'Oluja'). Takav senzibilitet na TVRS-u ne pokazuje prema stradanjima Hrvata i Bošnjaka. Pretjerivanje je da se radi o najvećem egzodusu u istoriji moderne Evrope  jer desetostruko je veći broj izbjeglim i raseljenih stanovnika BiH tokom 1992-95. godine.

MD – I ovim povodom, Vučić i Dodik zajedno u Beogradu.

2.3. Značajni događaji

14. maj 2016. [16] Najveći dio emisije bio je posvećen mitinzima u Banjoj Luci opozicije i koalicije na vlasti u tome entitetu. Mada je protestno okupljanje Saveza za promjene mnogo ranije najavljeno, uredništvo je, očekivano, dalo prednost kontramitingu u organizaciji SNSD-a i njegovih partnera. Osim redoslijeda, već u startu voditelji nastoja minimizirati opozicijski skup i veličati miniting vlasti, uz ostalo, navođenjem brojki okupljanih, s tvrdnjom da je simpatizera predsjednika RS-a Milorada Dodika i vladajuće koalicije bilo oko 35.000, a pristalica opozicionih svega 5-6.000. Iz Saveza za promjene tvrdili su drugim medijima da je njihovih pristalica bilo dvostruko ili trostruko više, a da je manji broj od navedenog bio simpatizera vladajuće koalicije. Skup saveza za promjene bio je pod sloganom «Oslobodimo Srpsku», a dodikovaca «Srcem za Srpsku i stop izdaji». I ovim posebnim povodom središnja ličnost Dnevnika je bio Dodik. Prije uključivanja reportera s lica mjesta, novinarka je izrecitovala hvalospjev Dodiku kao «čovjeku koji već deset godina predvodi pobjednički tim, koji je svu svoju energiju i viziju uložio za razvoj i jačanje Republike Srpske, za koga se kaže da je harizmom stvarao nova poznanstva širom svijeta i uvrstio na listu prijatelja ruskog predsjednika i mnoge druge, koji su postali zastupnici RS-a, da je najveća prepreka političkom Sarajevu i opoziciji koja ga ne može pobjediti pa se odlučila za ulicu» (kao da se upravo i Dodik nije odlučio za ulicu). Dodik se očito plašio da događaji od tog dana u Banja Luci ne odu na njegovu štetu. Veliki broj policajaca bio je između kilometra i po odvojenim okupljanjima. Gost Dnevika bio je ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač, a Dodik je pohvalio policiju ističući da je dokazala da se s njom može računati u bilo kakvim situacijama.

Vidjevši da je sve pod kontrolom i ohrabren povicima i transparentima podrške (jedna od njih je – «Srpska, Srbija, Rusija»), Dodik je održao euforičan, pa na momemnte i histeričan govor: »Srpski narod je naučio da je država jednako sloboda, da ako nemate državu nemate slobodu, ako nemate slobodu onda će vas pokupiti i pogubiti. Ne zanimaju me Server [17] i drugi bjelosvjetski hohštapleri koji kažu da Republika Srpska nije država. Naša Republika Srpska je država, ona je država (...)«. Slijedom slogana njegovog skupa, Dodik je opoziciju iz Saveza za promjene nazvao izdajicama «jer u Sarajevu klimaju glavom, jer ne smiju reći tamo da su Srbi, jer su donijeli mehanizam koordinacije a nisu mene pitali (...)». Ekstatičan govor zaključen je novokompanovanom pjesmom s razglasa, očito po predsjednikovoj narudžbi, sa stihovima: «Ne može nam niko ništa» i «Jači smo od sudbine». Zapjevao je i Dodik, insistirajući baš na ovim stihovima. Naredni govornici, predstavnici stranaka u savez s SNSD-om, slijedili su Dodikovu parolašku matricu.

U višestruko kraćem reportažnom izvještaju s mitinga opozicije date su kraće izjave lidera stranaka koje čine Savez za promjene i još nekolicine govornika na socijalne teme. Osnovne poruke su bile usmjerene na «oslobađanje Srpske od korumpirane vlasti koja uništava RS», praćene glavnim zahtjevima za uspostavu vlade nacionalnog spasa i vanredne izbore. I jedan i drugi skup imali su u svojim redovima i među govornicima djecu ključnih ličnosti ratne RS-a i haških  optuženika Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Na mitingu vlasti govorio je Darko Mladić, a na opozicionom Sonja Karadžić-Jovičević, inače poslanica SDS-a u NSRS.

VS – To je bilo nadmetanje u srbovanju, s tim što je TVRS-a dizanje nacionalne temperature rezervisala za predsjednika RS-a i utemeljivača SNSD-a Dodika. On je urlajući tvrdio da je RS država, udarajući na Mirovni sporazum i državni Ustav. Posebnu velikosrpsku notu dalo je učešće kćerke Karadžića i sina Mladića.

MD – Režiser, glavni glumac i pjevač Dodik napravio je od kontramitinga i Dnevnika političko-estradni dernek iliti reality show.

RF – Uočljiv je bio tarnsparent na mitingu Dodikovih pristalica – «Srpska, Srbija, Rusija»

OP – Demonstrirana je politička i medijska nadmoć Dodika i SNSD nad liderima i stranka Saveza za promjene i neuvijena pristranost uredništva TVRS-a.

UP – Izvještavanje je obavljeno krajnje navijački u korist vlasti, bez osnovne profesionalne savjesti i demokratske obaveze prema opoziciji i javnosti.

09. juni 2016. [18] Početak Dnevnika bio je znaku protesta koji je u Prijedoru organizovao «takozvani Savez za promjene» zbog, navodno, nezakonite prodaje rudnika Ljubija. Već u uvodu voditelj kaže da «proteste organizju oni koji su prodali 900 preduzeća za 20 miliona», što je aluzija na vrijeme vladavine SDS-a. Ispostaviće se tokom emisije da su to riječi predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Bilo je i reportersko javljanje uživo s protesta koji je počeo pola sata prije emisije. Kamera je nastojala da uhvati što manje prisutnih. U insertu s govornice traži se poništenje odluke o prodaji. Slijedile su izjave ljudi iz vlasti (Dodik, premijerka Željka Cvijanović, ministar Petar Đokić, gradonačelnik Marko Pavić) u kojim se optužuje predhodna vlast i navodi obećanje kupca da će ne samo zadržati, već i zaposliti nove radnike i dalje investirati u rudnik. Tu je i poruka da je ovo protest kojemu je cilj politikom obmane destabilizovati političku situaciju u RS-u.

Boraveći u Istočnom Sarajevu, Dodik je, uz osvrt na prijedorski protest, kometarisao juče objavljene zaključke PIC-a (Vijeće za provedbu mira u BiH) [19], podržavajući izdvojeni stav Rusije koja se usprotivila dijelu koji se odnosi na podršku putu BiH ka NATO-u. Ambasador Rusije Petar Ivancov smatra da takvo što nije zadatak PIC-a i naglasio da vlasti u RS-u najavljuju referendum o članstvu u NATO-u. To je direktna ruska podrška oponetima ulasku u taj savez u RS-u [20]. Dodik je demantovao da je uticaj Rusije u RS takav da učestvuje i u kreiranju odluka vlasti, navodeći «enorman uticaj Zapada na donošenje odluka u BiH» i zatražio ukidanje PIC-a. Uz to, Dodik je optužio Ahmeta Davutoglua (vjerovatno povodom njegovog govora na otvaranju obnovljene Ferhat pašine džamije Banja Luci)[21] i reisa Huseina Kavazovića [22] za govor mržnje. 

U Istočnom Sarajevo zbila su se dva događaja na Spasovdan. Najavljena je izgradnja novog bolničkog objekta, uz Dodikovu izjavu. Obilježeno je i formiranje Prva mehanizovane srpske brigade čijih je 608 boraca poginulo. To je praćeno parastosom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća.  Spasovdan je i slava grada Banja Luka gdje je svetu arhijerijsku liturgiju služio vladika Jevrem.

Ponovo je na dnevnom redu bilo suđenje Oriću, uz tvrdnje o opstrukciji istrage, pristiscima na svjedoke i pokušaj njihovog podmićivanja. Navodi se da je o tome MUP RS dostavio obimnu dokumentaciju bh. pravosudnim organima.

MD – Pet puta se  Dodik pojavio ili je citiran u emisiji. Predsjednik RS-a je kontrirao opozicijskom protestu predizbornim agitacijama u Istočnom Sarajevu, osuđujući zaključak PIC-a o pridruživanju BiH NATO-u i podržavajući Rusiju koja se tomu usprotivila. Dodik je zatražio i ukidanje PIC-a kao važne isntitucije za provedbu mira u BiH.

PP – I u ovoj prilici uvezivane su političke aktivnosti sa vjerskim praznikom (Spasovdan). O sprezi svjetovane vlasti i religije svjedoči i to da je Spasovdan i slava grada Banja Luke, što je jasna poruka stanovnicima tog grada koji pravoslavci nisu.

RF – Dodik se zahvalio ruskom ambasadoru Ivancovu na protivljenju zaključku o putu BiH ka NATO-u, koji je i zakonski regulisan. Usput je otklonio tvrdnje da Moskva utiče na političko ponašanje entitetske vlast i, istodobno, optužio zapadne autoritete za «enorman» uticaj na ponašanje bh. vlasti.

OP – Ovaj put opozicija je bila u vrhu emisije, ali, s obzirom da je to bio tek početak protestnog mitinga, taj skup Saveza za promjene nije se u Dnevniku doimao ubjedljivim. Tome je doprinijela i novinarska i kamermanska obrada izvještaja. A i to što je medijski skromno dato, «poklopljeno» je izjavama čelnika vlasti kojima se nastojalo diskreditovati oponentske stranke optužbama za učinjeno u vrijeme vlasti SDS-a.

UP – Samo je djelimično uvaženo pravo opozicije i javnosti da su čuje njen stav na javnom servisu u udarno vrijeme. Kao i obično, oponentske poruke zatomljene su komentarima iz vlasti.

13. juli 2016. [23] Prvenstvo je dato usvajanju prijedloga Zakona o obradi i objavljivanju rezultata popisa stanovništa, domaćinstava i stanova 2013. godine u Narodnoj skupštini Republike Srpske, koji su jednoglasno podržale «sve političke partije iz Srpske» [24] - kako su naveli voditeljica i, potom, skupštinski reporter. Po tome, stranke koalicije Domovina [num] nisu i stranke tog entiteta, mada su dio entitetskog parlamenta. Kao obrazloženje za osnovni cilj donošenja ovog zakona u skupštini RS-a navedene su riječ direktorice Agencije za statistku RS-a Radmile Čičković da bi uključivanje 196.000 spornih stanovnika (koji su upisani a, navodno, ne žive posljednju godinu dana u RS-u) nanijelo «neprocjenjivu političku, demografsku, ekonomsku, socijalnu i drugu štetu po stavkama koje obuhavaća popis». Nije obrazloženo zašto bi te štete nastale. Kada su iz opozicije Čičković prozvali što nije ranije reagovala kada je uočila nepravilnosti, ona je odgovorila da su popis i obrada urađeni po zakonu, ali da je sporna odluka o njegovom objavljivanju. To baš nije u skladu sa tvrdnjom o štetama po RS. Koalicija Domovina je napustila zasjedanje ocjenjujući da odluka o zakonu zadire u nadležnosti države BiH [num]. Iz Domovine kvalifikuju tu odluku kao jednonacionalnu, usmjerenu protiv preostalih Hrvata i Bošnjaka u RS i njihovom istrebljenju, pa i kao nastavak genocidnih radnji i prijetnje izrečene uoči rata da bi jedan narod mogao nestati (riječ je Muslimana, a izjava je Radovana Karadžića u Skupštini Republike BiH) [num]. Na te tvrdnje reagovali su poslanici srpski orijentisanih stranaka, ukazivanjem da je Srba u BiH ispod 2,5 odsto [num], da u nekim kantonima nisu ni konstitutivni narod [num], da im se uskraćuje školovanje na njihovom jeziku.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik je na konferenciji za štampu najavio održavanje refrenduma o Danu RS-a 9. januaru za 25. septembar. Stranke okupljene oko SNSD-a dogovorile su taj datum, uprkos opiranju opozicije koja je za referendum nakon lokalnih izbora. Dodik je rekao i da se nije odustalo od referenduma o Tužilaštvu i Sudu BiH, a da zakazivanje zavisi od Skupštine NSRS-a.

Naredni izvještaj posvećen je susretu Dodika sa njemačkim ministrom za poljoprivredu i ishranu Christianom Schmidtom u istočnom Sarajevu. Predsjednik RS-a je najavio potpisivanje adaptiranog SSP-a jer je Njemačka obećala kompenzaciju za štetu po poljiprivredne proizvođače i prerađivače. Novinar je naveo podatak iz ranije izjave Dodika o šteti od 220 miliona maraka za poljoprivrednike i 60-70 miliona za budžet. RS-a. Schmidt je najavio da će radna grupa Svjetske banke načiniti procjenu, jer su podaci koji dolaze s raznih nivoa vlasti u BiH različiti. Tvrdnja iz RS-a potkrepljena je s dvije izjave iz udruženja poljoprivrednika koji navode da nisu spremni za natjecanje na tržištu EU.

Dodik nastavlja da optužuje Čedomira Jovanovića (koji insistira da je u Srebrenici bio genocid i da Srbija treba to da prizna), navodeći da je RS jasno osudila zločin u Srebrenici ali sve druge zločine. Ovaj put za list «Sputnik», predsjednik RS-a Jovanovića kvalifikuje kao jednog od vodećih neprijatelja Republike Srpske [num].

Slijedila je najava snimka i insert iz emisije TVRS-a Telering u kojoj je gostovao Ćamil Duraković. Srebrenica je povod i za naredna dva priloga. Najprije je emitovan izvještaj o obilježavanju stradanja i ubistvu oko 100 Srba, u kako se navodi, logoru Pilićarnik u Srebrenici. Slijedi tvrdnja da se još traga za 50-ak tamošnjih Srba.

U narednom prilogu u središtu je kletva koju je izrekao Adel Šabanović iz udruženja «Enklava Srebrenica i Žepa» 11. jula u Potočarima upućena na Dodika, Ivanića, Majkić, Čubrilovića koju su, kako novinarka navodi, podržali prisutni. Zatim su dati inserti o prisustvu Šabanovića kod instalacije pred robnom kućom u centru Sarajeva koja prikazuje RS kao entitet grobnicu i tokom konferencije za štampu povodom popisa u Sarajevu kada je izazvao incident. Mikrofon mu je oduzet i odstranjen je iz sale. Novinarka navodi da mediji u Sarajevu ukazuju na posljedice po psihičko zdravlje Šabanovića koji je bio dijete u vrijeme genocidnog pohoda u Srebrenici, pa se pita zašto onda prema njemu drugačije ne postupa (misleći na medicinski tretman). Tada na scenu stupa sociolog Drago Vuković. Novinarka navodi njegove riječi da politizacija Srebrenice najviše škodi Bošnjacima, pa Vuković kaže: «Ja sam ubijeđen da će do nekog pomirenja doći kada Bakir Izetbegović kaže svom narodu da je 'moj otac bio pod istragom Haškog tribunala' [num] i, ako se pokaže da su Markale rezultat ubijanja svog naroda i da se izvine zbog toga [num], onda ima pomirenja». Nadovezuje se novinarka pa kvalifikuje masakre na Markalama i pokolj u Vase Miskina [num] kao «morbidne peroformanse i igrokaze», ocjenjujući da su te tragedije među mitovim sarajevskih falsifikatora. Ispod je stajao titl: «Satanizuje se sve sa srpskim predznakom»

Slijedila je reportaža o 24. godišnjici osnivanja Trebinjske brigade, uz izjave boraca i episkopa zahumsko-neretvanskog Gligorija. Ovaj ratni blok zaključje žalopojka što se Vojislavu Šešelju ne dozvalja ulazak u BiH i prijeti mu se hapšenjem, mada je oslobođen odlukom Haškog tribunala [num], čime mu je ugroženo osnovno ljudsko pravo. Kritika je upućena prvenstveno na instituciju visokog predstavika koji je zabranio ulazak Šešelja u BiH, ali, nezaobilaznno i na ministra Mektića.

VS – Donošenje entitetskog zakona o popisu u NSRS jeste novo nastojanje da se preuzmu državne ingerencije, ignoriše bh. zakonodavstvo i ojača separatno ponašanje RS-a, uz velikosrpsko zamjeranje zbog popisa nerezidentnih stanovnika BiH (uglavnom Bošnjaka). Dodik privodi kraju pripreme za referendum protivljenja provođenju konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda BiH o 09. januaru kao Danu RS-a. Dodik opetuje napad na Jovanovića zbog priznavanja srebreničkog genocida. U vezi s tim, nastavljeno je sa tvrdnjama o stradanju Srba u Srebrenici, ovaj put u logoru. Eksploatisani su incidenti Šabanovića kao ilustracija antisrpstva. Vuković se upustio u nedokazanu a monstruoznu tvrdnju da su na Markalama Bošnjaci ubijali Bošnjake, novinarka ide dalje u morbidnosti tvrdeći da su masakri u Vase Miskina i na Markalama «morbidne i bizarne» performanse i igrokazi kao «mitovi sarajevskih falsifikatora». Uvjerenje o ugroženosti Srba i ovim povodima osnažuje se porukom: «Satanizuje se sve sa srpskim predznakom». Ovo velikosrpsko iživljavanje zaokružuje žalopojka što se Šešelju u BiH prijeti hapšenjem, a on je (nepravomoćno, što nije kazano) oslobođen svake odgovornosti pred Haškim tribunalom.

MD – Predsjednik RS-a bio je učesnik emisija u tri ključna priloga.

UP – Skandalozne i mračne tvrdnje Vukovića i novinarke stavljaju TVRS-a uz onu RTRS iz vremena agresije na BiH i najtežih zločina nad onima što Srbi nisu. Ta ratna RTRS je takođe tvrdila da su u Vase Miskina i na Markalama lutke ili mrtvaci doneseni odnekud. Mračnjaštvo. 

14. juli 2016. [num] U vrhu emisije je izjava predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da nema prepreka za potpisivanje adaptiranog Sporazuma o stabilizacji i pridruživanju. To je izjavio u Beogradu na press-konferenciji poslije susreta sa premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem. Dodik je naveo da je uvjeren u ozbiljne namjere Njemačke da amortizuje moguće posljedice adaptiranog SSP-a. Doduše, Dodik je najavio da će odluka biti donesena sutra nakon sastanka s predstavnicima poljoprivrednika. Vučić je pozdravio Dodikov stav, cijeneći da je to dobro za kretanje regiona ka EU.

I ta konferencija za štampu nije prošla bez doticanja Srebrenice i opetovanog snimka napada na Vučića, koji je rekao, na pitanje novinara, da domaćini imaju pravo da otkažu gostoprimstvo kako je to učinjeno njemu. Dodik je iskoristio priliku da ponovo zatraži obrazovanje «nezavisne i autoritativne međunarodne komisije za istinu o Srebrenici», navodeći da i Haški tribunal smanjuje broj žrtava u svojim presudama. Opet se obrušio na lidera LDS-a Čedomira Jovanovića, optužujući ga da sjedi po sarajevskim sećijama i da želi ukidanje RS-a. Slijedio je izvještaj o pismu Zavoda za statistiku RS-a šefu misije EU u BiH Larsu-Gunnaru Wigemarku, u kojem se tvrdi da kontrolno ponovono popisivanje po uzorku pokazuje da oko 11 odsto lica nije nađeno na navedenim adresama.

Naredni prilog posvećen je referendumu o Danu RS-a, s viješću da je postignuta saglasnost stranka sa sjedištem u Banjoj Luci (i onih na vlasti i Savez za promjene) da izjašnjavanje bude 25. septembra. Data je informacija o protivljenju koalicije Domovina koja prigovara namjeru ponovnog preglasavanja dva konstitutivna naroda u RS-u. Odgovorano im je da su i dva konstitutivna naroda preglasana i u Ustavnom sudu BiH pri odluci o 9. januaru – Danu RS-a. Uz informaciju da jer iz Ustavnog suda BiH upućeno pismo predsjedniku NSRS-a Nedeljku Čubriloviću, išla je ocjena skupštinskog reportera da je riječ o još jednom političkom pritiku tog sud na RS.

U posljednjem prilogu koji je predmet monitoringa ovog Dnevnika, kaže se da je privremeno spriječena namjera ministra za bezbjednost Dragana Mektića u Vijeću ministara BiH da se formiranjem koordinacionog tijela za borbu protiv terorizma učini prenos nadležnosti s entiteta na nivo države. Ali je dramatizovana odluka o uspostavi tijela na raznini BiH o informatičkoj bezbjednosti. Novinar i direktor Agencije za informatičko društva RS-a tvrde da je i to antiustavni prenos nadležnosti sa entiteta na državu.

VS – Vučić i Dodik ponovo su bili zajedno u Beogradu – tema prihvatanje SSP-a. I ta prilika iskorištena je da se u Dnevniku emituje snimak ataka na Vučića u Potočarima. I nanovo je dat prostor za napad Dodika na Jovanovića.  Nastavljeno je s medijskim pritiskom na šefa misije EU povodom popisa.

MD – Predsjednik RS-a sa pozitivnim i negativnim porukama u centru interesovanja. Dao je saglasnost na izmjenjeni SSP, jer  Banja Luci trebaju pare od MMF-a, a možda nešto dobije i sa druge strane ako se dokažu loše posljedice po poljoprivredu. Istodobno, dogovoren je referendum o Danu RS-a što je antiustavan i nezakonit čin. Svesrpski sporazum unutar pozicije. Uprkos tome što su odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće, a protivljenje njihovoj provedbi, odnosno neizvršavanje te odluke dolazi pod udar Krivičnog zakona BiH [num].

OP - Savez pristao uz Dodika i na temu Dana RS-a.

UP - Uredništvo poslušno prenosi gole političke stavove ne ulazeći u njihovu zakonsku osnovanost.

15. juli 2016. [num] U prvom planu bila je vijest da je Predsjedništvo BiH prihvatilo adaptirani sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, nakon što je saglasnost dao predsjednik RS-a Milorad Dodik. Saglasnost je data nakon Dodikovog susreta sa njemačkim ministrom za poljoprivredu i ishranu Christianom Schmidtom, srbijanskim premijerom Aleksandrom Vučićem i predstavnicima poljoprivrednika. Dodik je izjavio da očekuje konkretne mjere od Njemačke u narednim mjesecima na otklanjaju posljedica prilagođenog SSP-a. Na obraćanju novinarima uz Dodika je bila premijerka RS-a Željka Cvijanović i izjavila da njena vlada podržava sve dogovore sa Schmidtom i poljoprivrednicima.

Data je i izjava člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića koji kaže da je ovakav ishod jedna od njegovih najvećih političkih pobjeda. Na to je  reagovano podsjećanjem na jučerašnju izjavu Dodika koji se zahvalio Vučiću za organizaciju sastanka s njemačkim ministrom.

U narednom izvještaju informisano je odluci Narodne skupštine Republike Srpske da se referendum o 9. januaru - Danu RS-a održi 25. septembra. Reporterka navodi da je odluka donesena jednoglasno, valjda zato što su predstavnici koalicije Domovina napustili skupštinsku salu prije glasanja. Predhodno su iz Domovine izjavili da je refrendum o Danu RS-a koji se slavi na dan Svetog Stefana antidejtnoski i neustavan te da je RS izgrađena na genocidu. Oštro su reagovali poslanici stranaka sa sjedištem u Banja Luci a Sonja Karadžić da će oni koji su protiv «možda razvaliti i ovu državu».

Dodik je odluku o referendumu nazvao istorijskom i jednom od najznačajnijih nakon Dejtona. Optužio je Ustavni sud BiH da eliminiše cijeli jedna narod i jednu republiku. Rekao je da RS neće odustati od toga da jednog dana «pred međunarodnim sudovima pokrene pitanje odgovornosti visokog predstavnika (kao institucije, dakle, visokih predstavnika), koji  umjesto da štite Dejtonski sporazum oni ga razgrađuju, zajedno sa Bakirom Izetbegovićem». Važna je Dodikova teza da ovaj referendum nije važan samo zbog Dana RS-a već je pitanje «naših odnosa i budućih naših akcija». Uz ovo, data je poruka iz saopštenja američke ambasade u BiH kojom se poziva političare na donošenje zakona o državnim praznicima.

Popis je i dalje dežurna tema. Ovaj put se tvrdi da je kontrolni popis, urađen ubrzo nakon što je završen posao, otkrio da 11,3 odsto popisanih nije saglasno glavnom popisu. Potom se optužuje strane eksperte da sa domaćim nastoje taj procenat svesti u statistički prihvatljive okvire. Kao podrška tom stavu, data je izjava direktorice Zavoda za statistiku Radmile Čičković da je metod koji se primjenjuje u tom poslu stručno neprihvaljiv. Novinarka poziva i šefa misije EU u BiH Larsa-Gunnara Wigemarka da se uključi, oslanjajući  se na njegovu izjavu da se sumnja u obradu popisa. [num] U emisiji su najavljeni Dani Republike Srpske u Srbiji u više gradova sljedećeg septembra.

VS – Usvajanjem odluke o održavanju refrenduma 25. setembra, vlast i opozicija su se udružili u prkošenju odlukama najviše sudske instance u BiH i stali u odbranu datuma koji ne simbolizuje dejtonsku RS-a već onu nastalu s početka 1992. kao politički uvod u agresiju na BiH koja je dovela i do genocida u Evropi nakom Drugog svjetskog rata. Ignorisan je i apel ambasade SAD. Dodik naziva odluku o refrendumu istorijskom, optužio je Ustavni sud BiH da je protiv jednog naroda, te visokog predstavnika (zaprijetio pokretanjem postupka pred «međunarodnim sudovima» protiv te institucije) i Izetbegovića da razgrađuju Mirovni sporazum. Nastavljen je pritisak povodom popisa na Wigemarka.

MD – Novi udar na ustavni poredak u BiH sasma je u znaku Predsjednika RS-a koji mu je i kreator. Dodik referendum smatra osnovom za buduće slične akcije.

UP – Redakcija ne ukazuje na pravne i moguće posljedice referenduma i ne prezentira stavove svih relevantnih subjekata u ovom slučaju. Istodobno, govori se o jednoglasnosti odluke o refrendumu što ne može biti tačno, jer koalicija Domovina nije ni glasala.

27. juli 2016. [num] Emisija počinje pitanjem voditeljice «Zašto još nije pokrenuta istraga povodom islamističkog paljenja srpske zastave. Da li će se desiti isto kao i sa napadom na Vučića.» [num] I uvodni blok posvećen je tom događaju koji je «izazvao burne reakcije u Srbiji i Srpskoj». Navedeno je da SIPA provjereva snimak, a da su istragu pokrenule policije Srbije i «Srpske», što je potvrdio Dragan Lukač, ministar policije RS-a. Regovao je promptno i Dodik s ocjenom da je riječ o «promociji islamske države i pozivu na terorizam u BiH dok se širom Evrope vrše teroristički napadi».

Uslijedio je snimak s Facebooka, portala s nazivom «Republika Bosne i Hercegovina», paljenja srpskih zastava, uz zastavu, kako kažu voditelji, takozvane Armije BiH. Taj čin je praćen pjesmom s porukom «Dolazimo sa svih strana» i prijetnjom «dušmanima». Novinar kaže da se radi o motivizacijskoj pjesmi «Tigrova». Uslijedile su izjave Dragana Lukača (MUP RS-a), Perice Stanića (direktor SIPA-a) i Predraga Černića (stručnjak za terorizam). Prilog je zaključio Dodik tvrdnjom da su «u zajedničkim institucijama» (to je uvriježeni naziv u medijima RS-a za institucije države BiH) ljudi koji se mogu identifikovati određenim grupama radikalnog islama, a šetaju se slobodno po tim ministarstvima». Uz to slijedi konstatacija da službe u BiH teško prate povratnike iz Sirije, te da izostaju osude «sarajevske političke elite».

Slijedi tvrdnja o oštrim osudama u RS-u što je u jednom dokumentu ministarstva odbrane BiH navedeno da je nad Bošnjacima u Srebrenici izvršen genocid [num]. I ovo nije moglo bez Dodikovog viđenja koji ocjenjuje da su srpski predstavnici u bh. vlasti odustali od stavova RS-a i da se radi o njihovom podaničkom ponašanju. Dodik tvrdi da je «genocid politički zahtjev Bošnjaka koji žele da diskvalifikuju Republiku Srpsku». Prozvan je tim povodom i zamjenik ministra odbrane Borisa Jerinića koji kaže da nije znao za sporni dopis i da ministar nije dužan da ga konsultuje za svaki dokument koji potpisuje. Iz boračke organizacije u RS-u. traže odgovornost Jeremića, kadra Saveza za promjene.

Danima je na RTRS vođena politička i medijska kampanja protiv ministra bezbjednosti BiH Dragana Mektića jer, kako je rekao, želi uspostavi novo koordinacijsko tijelo na nivou BiH za borbu protiv terorizma, što, navodno, zadire u nadležnost entiteta. No, danas je u Dnevniku te kuće plasirana informacija u sastanku na kojem je dogovoreno da se Udarna grupa za borbu protiv terorizma preimenuje u Operativnu grupu za tu svrhu, uz učešće i saglasnost ministra sigurnosti RS-a Lukača. Da bi se opravdala promjena stava, navodi se da je Mektić htio i više od toga, da nije bio na tom sastanku i da je i ministar finansija i trezora Vjekoslav Bevanda sugerisao da se ta tema skine s dnevnog Vijeća ministara BiH, što se i desilo.

I nanovo Dodik, ovaj put se vraća na praznike  s tvrdnjoma tim povodom da je BiH «pogrešno postavljena zemlja». Radi se o insertu iz njegovog intervjua za Telering u kojem je govorio i o refrendumu 25. septembra 2016. godine o Danu RS-a 9. januaru. Krivi Bošnjake što je do toga uopšte došlo, ističući, uz ostalo, da su «dva muslimana» uz podršku stranih sudija izglasala odluku kojom je osporen 9. januar kao datum za Dan RS-a [num]. Pri tom kaže da nije protiv Bošnjaka i najavljuje da će taj referendum koji će iskazati jedinstvo Srba biti uvod za referendume o drugim pitanjima.

Dodik se tog dana sreo i sa ruskim ambasadorom Petrom Ivancovom kojemu je potvrdio održavanje refrenduma. U Banja Luci se  sreo i sa francuskom ambasadoricom koju je uvjeravao da je RS za Evropsku uniju uz poštivanje ustavnog poretka BiH. Slijedio je izvještaj od odbijanju zahtjeva Kluba Bošnjaka od Vijeća naroda Narodne skupštine RS-a za zaštitu nacionalnog interesa povodom refrenduma.

Ivancov se opet pojavljuje, ovaj put u posjeti direktorici Zavoda za statistiku RS-a Radmili Čičković, koja ga je obavijestila o objavljivanju rezultata popisa u tom entitetu u aranžmanu te institucije. Ivancov je to podržao i, na pitanje kako se popisom u njegovoj zemlji rješavaju ovakve situacije, odgovorio: «Rusija efikasno odbija pokušaj upisivanja stranaca u rezidentne stanovnike». Zanimljivo, jer u slučaju bh. popisa se ne radi o strancima već o državljanima BiH.

U 16. minuti počela je rublika posveća 27. julu nekad nazivanom Danom ustanka naroda i narodnosti u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj dignutih 1941. U emisiji je govoreno samo o ustanku koji je povezivan samo sa srpskim narodom «koji je najviše stradao i podnio najveći teret». Najviši predstavnik entitetskih vlasti na centralnoj proslavi u Milića gaju bio je predsjednik NSRS Nedeljko Čubrilović. Premijerka Željka Cvijanović uputila je čestitku. Dodik se tim povodom nije oglasio, bar ne u ovoj emisiji. Data je vijest o obilježavanju ustanka u Srbu (Hrvatska) u Beogradu i izvještaj iz Srba sa naglaskom na ustašoidne proteste pripadnika HOS-a (Hrvatske obrambene snage – oružane formacije u Hrvatskoj i BiH u ratu 1991-95.) uz ustaški pozdrav «Za dom spremni» [num] koje je policija odvojila fizički od proslave u organizaciji antifašista. Ipak, probila se grupa žena koje su «patriotskom pjesmom» prekidale govor antifašiste Stjepana Mesića, nekadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske.  Dat je i snimak grafita na pravoslavoj crkvi kojem se uz uvrede poručuje Srbima da se sele.

VS – Paljenje srpskih zastava prikazano na portalu «džihadista» zgodno je došlo da se naširoko elaborira taj događaj s osnovnom porukom o ugroženosti RS od tih snaga, s kojima se, navodno, identifikuju i neki u vlasti u Sarajevu (Dodik). Na to se lijepi zgražanje što se u dokumentu iz bh. ministarstva odbrane zločini u Srebrenici nazivaju genocidom i traži se odgovornost. Dodik tvrdi da je «genocid politički zahtjev Bošnjaka koji žele da diskfalifikuju Republiku Srpsku».  Predsjednik RS-a je optužio «dva muslimana» i strane sudije u Ustavnom sudu BiH da su krivi što je došlo do doluke o referendumu o 9. januaru. Uz to, referendum smatra uvod u  takva izjašnjavanja o drugim pitanjima.

MD – I u ovj prilici izjave Dodika su odredile karakter emisije.

RF – Ivancov u emisiji s dva nastupa u Banjoj Luci. Od Dodika je dobio potvrdu da će referenduma o Danu Republike biti i to je, očito, podržao, kao i protivljenje objavljivanju popisa na razini države, uz potporu objavljivanju sepratnom popisu u RS-u. Pri tome je popisane nerezidentne građane (većinom Bošnjake) nazvao strancima.

OP – Zbog dokumenta s «genocidom» otvorena je i iskorištena nova mogućnost za napad na predstavnike vlasti iz Saveza za promjene u bh. vlasti.

UP - Urednička ekipa i novinari su puki prenositelji teških političkih poruka bez ikakvog unošenja u njihov sadržaj i traženja drugačijih mišljenja.

31. juli 2016. [num] Udarna informacija, najavljena je s osmijehom voditelja – susret predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, u organizaciji šefa misije Evropske unije u BiH Lars-Gunnarom Wigemarkom. Dakako, glavna vijest nije tako glasila, već da je postignut dogovor o koordinaciji s Evropskom unijom i potpisano pismo namjere o kreditu MMF-a (potpisinici predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić i premijer Federacija BiH Fadil Novalić). A kao prva ličnost naveden je Dodik.

U uvodu izvještaja izvedena je prava novinarska akrobacija, prema kojoj su Dodik i premijerka RS-a Željka Cvijanović postiglo dogovor sa Evropskom unijom nakon razgovora sa Izetbegovićem i Zvizdićem. Sugeriše se ono što Dodik svo vrijeme želi, a to je da je RS direktni partner sa EU, jednako kao i BiH - mada iz EU insistiraju da im je jedini sagovornik država BiH. Date su kratke afirmativne izjave Wigemarka i Izetbegovića, a u središtu je, uobičajeno bio Dodik. Pozitivno raspoložen, naglasio je da su ispunjeni svi zahtjevi o mehanizmu organizacija a koji su se ticali prisustva i učešća RS-a, predstavljanja i predsjedavanja tim mehanizom. Istaknuto je da je dogovarano i strategiji razvoja u saobraćaju. Izetbegović se nada da će ovaj dogovor pomoći rješavanje i drugih spornih pitanja. Voditelji su citirali i informaciju s portala Dnevnog avaza koji je imao faksimil potpisanog dogovora i naveli neke od tačaka sporazuma. Vidno raspoloženje Dodika, koje se prenijelo i studio, posljedica je, dobija se utisak, stvorenih uslova  za dobijanje nove tranše kredita od MMF-a koji je nužan RS-u.

MD – Dodik predstavljen kao ključna ličnost postizanja dogovora o adaptiranom SSP i kao neko ko je u direktno sa šefom misije EU uz Cvijanović usaglasio mišljenja, a da su član Predsjedništva i predsjedavajući Vijeća ministra BiH tu da to provedu. Hoće se poručiti da je RS partner EU a da je Dodik jača ličnost od šefa države i prvog čovjeka Vijeća ministara. Predsjednik nastavlja s politikom hladno-vruće s EU, a popušta kada mu je to od interesa.

3. Velikosrpska orijentacija

U evaluiranim Dnevnicima 2 rat u BiH 1992-1995. se doima prvenstveno kao odbrambeni, a u Republici Srpskoj ga nazivaju «odbrambeno-otadžbinskim ratom». Time se sugeriše da su Srbi žrtve napada sa muslimanske (bošnjačke) i hrvatske strane. Kada se pominje aktivnost Vojske RS-a, govori se o odbrani svog naroda i granica «Srpske». Ne spominje se nikako uloga otuđenih dijelova Jugoslovenske narodne armije koji su se stavili pod komadu Slobodana Miloševića i paravojnih jedinica iz Srbije i Crne Gore u uspostavi (tada neustavne) Republike Srpske i tokom rata.  

Optužbe i osude protiv Srba za ratne zločine pred Međunarodnim sudom za ratne zločine učinjene na tlu bivše Jugoslavije smatraju se neosnovanim i nepravednim. S druge strane učestalo se kritikuje pravosuđe zbog nekažnjavanja zločina nad Srbima, posebice, kada je riječ o Tužilaštvu i Sudu BiH. Tu iz RS-a upadaju kontradikciju. S jedne strane traže od državnog pravosuđa da procesuira zločine nad Srbima, a s druge strane se osporava legalitet i legitimitet Tužilaštva i Suda BiH. U tom sklopu sistematično se negiraju genocid nad Bošnjacima na području Srebrenice i drugi najteži zločini. Čak se i ubijanja građana po Sarajevu naziva igrokazima i performansama. Istodobno sugeriše se o Srbima kao najvećim žrtvama u proteklim ratovima.

U tom jednostranom i revizionističkom tumačenju historije Bošnjake, posebno, a i Hrvate se optužuje za rat. Prvi je na listi predsjednik RBiH Alija Izetbegović kojeg se krivi za odbijanje mirovnih sporazuma, a referendum o nezavisnosti naziva «istorijskom i političkom podvalom». Mada je to najznačajnije demokratsko izjašnjavanje građana u političkoj historiji BiH obuhvatilo gotovo oko blizu trećine s ukupnog glasačkog spiska koji su bili za (među njima je sigurno bilo i Srba) – osporava se valjanost međunarodno priznatog referenduma a time i same države BiH. Tvrdi se da su dva naroda preglasala treći, a zaboravlja se da je referendumu predhodio plebiscit [num] na prostoru koji su kontrolisali SDS, oružane snage iz Srbije i domaće paraformacije koji je rezultirao glasanjem za ostanak u krnjoj Jugoslaviji u kojoj više nisu bili ni Slovenija ni Hrvatska. Taj plebiscit – kojim se glasovima iz jednog naroda htjelo odlučiti o sudbini druga dva, svim građanima i državi BiH – nije dobio međunarodno priznanje a referendum jeste.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik godinama vodi politiku negacije bh. države, uz tvrdnju da je neodrživa i istodobno insistira na konstruktu da je Republika Srpska država. Na toj osnovi sve ključne stranke u RS-a (i vladajuće i one u Savezu za promjene) su jednoglasne u osporavanju Dana državnosti BiH 25. novembra (koji svjedoči o kontinuitetu bh. državnosti koju potvrđuje Mirovni sporazum iz Daytona), Dana nezavisnosti BiH 1. marta (kao dokaza o ubjedljivo većinskoj volji bh. građana da imaju nezavisnu državu). Jednako su i pozicija i opozicija u Banja Luci udruženi u suprostavljanju odluci Ustavnog suda BiH kojom je osporeno praznovanje Dana RS-a na dan 09. januara i zakonski osnovano objavljivanje rezultata popisa, zbog oko 196.000 nerezidetnih građana, mahom Bošnjaka.

Poistovjećivanje svih stranaka srpskog predznaka u RS-u sa 09. januarom nije samo prkošenje  Ustavnom sudu BiH i bagatelisanje države BiH. Riječ je o tome da je to dan kada je 1992. neustavno uspostavljena Srpska Republika Bosna i Hercegovina, koja će biti u avgustu te godine preimenovana u Republiku Srpsku. Dakle, srpski establišment u RS-u se identifikuje sa tom Republikom Srpskom, ratnom koju karakterišu najteži ratni zločini, a ne sa onom mirovnom – dejtonskom i aktuelno ustavnom (entitetom). U međuvremenu je član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić iznio prijedlog da 9. januar ne bude Dan Republike Srpske, već Dan državnosti Republike Srpske [num].

Visoki predstavnici tolerišu osporavanje bh. države  i njenih institucija, time i atakovanje na Mirovni sporazum koji su dužni štititi. Dodik učestalo traži ukidanje Ureda viskog predstavnika (OHR) i Vijeća za provedu mira u BiH (PIC). Odnos prema visokim predstavnicima je verbalno grub, čak i prostački, što ostaje bez posljedica. Konstitutivnost Bošnjaka, Hrvata i drugih građana u RS-u je samo ustavnoformalna. RS se smatra ekskluzivno «Srpskom» i tako je se svakodnevno naziva. Oni što Srbi nisu su marginalno prisutni i u Dnevniku 2, a kada ih i ima, onda su najčešće stavljeni u negativan kontekst.

Propagandni aparat pod kontrolom Dodika – u kojem posebno značajnu ulogu ima RTRS - djeluje na liniji velikosrpskog jedinstva (ne buni se opozicija zbog toga). Svo vrijeme, bez obzira ko je na vlasti, a u posljednje vrijeme učestalo (otkako je premijer Aleksandar Vučić neupitni državni lider u Srbiji), Banja Luka usaglašava političko djelovanje sa Beogradom.

Sve navedeno je kontinuirano prisutno i u Dnevniku 2 TVRS-a, kao temeljna odrednica programske orijentacije i uređivačke politike, o čemu svjedoči monitoring. [25]

4. Dominacija Milorada Dodika

Jednako kako je Dodik dominirajuća politička ličnost posljednju deceniju u RS-a pa i BiH, takva mu je i pozicija u RTRS-a, time i u Dnevniku2. Njegovo učešće u emisijama dobrano prelazi granice dobrog ukusa. Prisutan je i po pet puta u jednom Dnevniku 2. Kakva god aktivnost mu bila, Dodik zauzima udarni dio emisije. A i kada nije prisutan, njegova politička opredjeljena su okosnica Dnevnika. Prateći i druge emisije RTRS-a, jasno je da on tu može raditi šta hoće i kad mu se ćeifne.

Uz Dodika, najčešće se pojavljuje premijerka Željka Cvijanović, te ministri i funkcioneri SNSD- a i savezničkih stranaka. U posmatranom periodu bio je naglašeno prisutan ministar Petar Đokić (SP). U TVRS imaju svoj protokol. Bez obzira s kim se sreće Dodik, njemu se daje hijerarhijski primat. Isto tako se odnosi prema poziciji RS-a, pa je «Srpska» čak i ispred Srbija mada je Srbija domaćin i statusno, naravno, ispred.[26]

5. Panpravoslavni afinitet

Pravoslavlje ima posebno mjestu i u Dnevniku 2. Tomu doprinosi i to što su institucije entitetskih vlasti, gradovi, pa i političke stranke, imaju svece za zaštinike (krsnu slavu). Dan RS-a slavi se 09. januara na blagdan Svetog Stefana.

U vrijeme monitoringa istaknuto medijsko mjesto imao je patrijarh Srpske pravoslave crkve Irinej. Njegove besjede bile su sasma u suglasju s političkom strategijom Dodika, od tumačenja ratnih zbivanja do nazivanja RS državom. Svoje pristajanje uz vladajuću politiku iskazao je i episkop zahumsko-neretvanski Gligorije. Prisustvo sveštenika kod svih važnih političkih i drugih društvenih događaja i SPC generalno, ostavlja utisak da je pravoslavlje službena religija u RS-u. To prate i panpravoslavne poruke i posvećivanje pažnje pravoslavcima u svijetu, posebno u Rusiji, pa čak i u ruskoj vojnoj bazi u Siriji.

O pravoslavizaciji RS-a i TVRS-a govori i vremenski tretman vjerskih praznika drugih religija. Pravoslavnom Božiću dato je 25 minuta i 43, sekunde, Vaskrsu 15 minuta i 42 sekunde, katoličkom Uskrsu 2 minute i 45 sekundi, a ramazanskom Bajramu 1 minut i 22 sekunde. [27]

6. Rusofilija

Rusija u monitoriškom vremenu nije bila nametljivo prisutna. Ipak, vidljiv je poseban odnos prema Moskvi i s Rusijom, kroz aktivnost ambasadora Petra Ivancova. Ruski diplomata je za boravka u Banja Luci podržao i referendum protiv odluke Ustavnog suda BiH i stav RS-a o popisu.

Očita je naklonost prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, mada je iskazana samo u jednoj prilici. Zato je, pomno praćen boravak sanktpetersbuške delegacije koja treba da poluči unapređenje privredne saradanje tog grada s posebnim  statusom u Ruskoj federaciji (savezni grad) sa RS-om, sve po Putinovom nalogu. Indikativan je plakat na mitingu pristalica predsjednika RS-a Milorada Dodika i vladajuće koalicije: «Srpska, Srbija, Rusija».[28]

O posebnoj vezi RS-a s Rusijom govore i nagrade za ostvarenja RTRS-a na festivalu u Sevastopolju (na Krimu koji je Rusija anektirala, nasilno oduzimajući dio teritorije Ukrajine).

7. Tretman opozicije

Tokom monitoringa nije zabilježeno opoziciono kritikovanje RTRS-a zbog velikosrpskog, panpravoslavnog i rusofilskog karaktera programa i diskriminatorskog odnosa prema manjinskim etničko-religijskim grupacijama. Iz Saveza za promjenu kažu da je RTRS godinama pod dikataturom SNSD-a, [29] da je tvornica laži [30], da je sredstvo manipulacije i diskriminira druge političke aktere [31], da je RTRS u ulozi saučesnika kriminalne hobotnice u RS-u. [32] BH.ministar sigurnosti Mektić je rekao da je RTRS vojno krilo SNSD-a i izvrijeđao je novinarku Biljanu Knežević. [33] Prema tome, iz Saveza za promjene se žale zbog sluganstva RTRS-a prema SNSD-u i odnosa prema njima u programima te medijske kuće. Odnos prema opoziciji u Dnevniku 2 jeste nedemokratski, profesionalno nekorektan do nipodaštavanja. [34]

8. Uređivački postupak i propagandni principi

U vrednovanju uređivačke politike Radiotelevizije Republike Srpske, na primjerima TV Dnevnika 2, treba početi od Uređivačkih principa Javnog RTV sistema u BiH koji su sastavni dio normativa RTS-a: [35]

«(...) Emiteri Javnog radiotelevizijskog sistema u BiH svojim programima služe javnosti. Javni radiotelevizijski servis BiH, Radiotelevizija Federacije BiH i Radiotelevizija Republike Srpske svoje medijske funkcije ostvaruju u okviru Javnog radiotelevizijskog sistema Bosne i Hercegovine. Njihov zadatak je informisati građane, ali i omogućavati javne debate kojima se profilišu ciljevi interesi demokratske javnosti. Imaju obavezu promovisati istorijske i sadašnje nacionalne, kulturološke i religijske, ekonomske, regionalne i druge pozitivno vrednovane karakteristike Bosne i Hercegovine. Za svoj rad i ukupno medijsko djelovanje ovi emiteri su jedino su odgovorni javnosti (...).»

Emisije televizijskog Dnevnika 2 RTRS-a svjedoče da uredništvo nije okrenuto prvenstveno interesima javnosti već vladajućeg režima. Ključne životne teme nisu prioritet emisija. Ankete i boravak novinara među građanima su u službi potvrđivanja teza vlastodržaca. Redakcija ne promoviše «pozitivno vrednovane karakteristike BiH», već jednostrano tumači istoriju na liniji velikosrpskog sentimenta. A «ostatak» BiH uredništvo Dnevnika 2 zanima sasma sporadično i to po političkoj liniji i, u pravilu, s negativnim određenjem.

«(...) Programi će uvažavati dostojanstvo osoba i grupa, kao i posebnosti po kojima se međusobno razlikuju. Programi javnih servisa promovišu ljudska prava i demokratske slobode, društvenu pravdu, toleranciju i razumijevanje među zajednicama (...)»

Analizirani Dnevnici diskriminatorski se odnose prema svim etničkim i vjerskim zajednicama. Zabilježena je samo jedna izjava od desetak sekundi o toleranciji među zajednicama (Bajram u Prijedoru).

«(...) Zaposlenici javnih emitera će uređivati program u skladu s najvišim kriterijumima(...). Njihova lična opredjeljenja, ili pripadnost pojedinim društvenim grupama ne smije uticati na njihovu objektivnost u izvještavanju (...). Programi javnih emitera zasnivaće se na demokratskim načelima koja predstavljaju sve dijelove društva (...).»

Urednici, voditelji i novinari potpuno su svrstani uz politiku koju oličava predsjednik RS-a Milorad Dodik. U evaluiranim emisijama Dnevnika načelo o predstavljanju svih dijelova društva se, jednostavno, ignoriše.

«(...) Nepristrasnost je ključna vrijednost javnih emitera i ni jedna programska oblast nije izuzeta (...) Informativni programi treba da ponude gledaocima i slušaocima sadržaje sa dovoljno  činjenica i na uravnotežen način, tako da oni mogu formirati sopstveno mišljenje (...).»

Redakcija Dnevnika 2 radi upravo suprotno. Informacije se plasiraju jednostrano, neizbalansirano. Ne navode se izvori važnih podataka, ne daje se prilika «drugoj» strani. Ako se plasira i drugačije mišljenje od dominirajuće politike, nalazi se načina da se ono ospori i obezvrijedi.

«(...) U informativno-politočkim emisijama mora da postoji jasna razlika između komentara i činjenica. Kada su sve relevantne činjenice tačno i nepristrasno utvrđene, autor može da izrazi profesionalnu procjenu događaja, ali ne i lično mišljenje.»

Nerijetko se gubi razlika između komentara i činjenica. Voditelji i reporteri često koriste izjave političara (u pravilu Dodikove) kao svoje viđenje i komentar.

«(...) Svi programi ovih emitera moraju biti zasnovani na tačnosti podataka (...). Za javne emitere od velike je važnosti da se izbjegava svaka vrsta pretjerivanja. Jezik koji se koristi mora predstavljati činjenice na jednostavan i lako razumljiv način i ne smije sugerisati nedostatak objektivnosti, niti promovisati određeni stav (...).»

Uredništvo Dnevnika 2 ne osjeća potrebu da auditorij uvjeri u tačnost podataka, pogotovo kada se radi o osjetljivim temama kao što su ratna zbivanja. U vokabularu voditelja i reportera TVRS ima, itekako, pretjerivanja u ocjenjivanju aktuelnih političkih događaja kao i onih iz prošlosti.

«(...) Ne smije se koristiti nikakav programski sadržaj koji bi mogao podstaći pojedince ili grupe na nasilje, nered ili mržnju. Nije dopušten upotreba jezika koji bi mogao značiti uvredu pojedinca ili bilo koje društvene grupe (...).»

Bošnjaci i Hrvati se često stavljaju u negativan historijski i aktuelni kontekst.

«(...) Ni jedna društvena grupa, organ vlasti, politička partija, vladina ili nevladina organizacija, kao ni pojedinac bez obzira na svoju društvenu ulogu i poziciju, ne može imati privilegovan položaj u programima javnih radiotelevizija u BiH (...)»

Neskriveno povlašten položaj imaju Srbi, pravoslavci, vlast i posebno predsjednik RS-a.

«... Princip različitosti potvrđivaće se u programima koji treba da odražavaju ustavno-konstitutivne karakteristike naše zemlje i njenu višereligijsku i multikulturalnu strukturu.»

Ovo načelo redakcija Dnevnika 2 ignoriše. [36]

Sve u svemu ocjenio bih da je uređivačka orijentacija RTRS-a po unutrašnjoj strukturi i sadržaju zapravo gebelsovskog tipa. To će se pokazati usporedbom sa nekoliko principa propagande Josepha Göbbelsa [37]:

- Samo kredibilitet (uvjerljivost) odlučuje da li će da se kroz propagandu da se laže ili govori istina.

U slučaju Dnevnika 2 ovo načelo povezano je, prije svega, uz neupitan autoritet predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i nekritično prenošenje poruka koje odražavaju njegovu politiku osnovanu na velikosrpstvu.

- Propaganda mora da označava ljude i događaje jasnim frazama i sloganima.

U vezi s predhodnim principom, ovdje se kao ilustracija mogu uzeti slogani (citirani ili parafrazirani) koji se u ovim ili sličnim oblicima učestalo pojavljuju u programu TVRS-a: «Republika Srpska je država», «Srbi sada imaju dvije države – Srbiju i republiku Srpsku i među njima treba njegovati život bez granica», «Bosna i Hercegovina je neodrživa», «U Srebrenici nije bio genocid», «Međunarodna zajednica ne gleda na sve ratne zločine jednako», «Ne kažnjavaju se zločini nad Srbima», «Satanizuje se sve sa srpskim predznakom», «Ugroženi su srpski interesi», «Bakir Izetbegović slijedi politiku svog oca Alije iz njegove Islamske deklaracije», «Bošnjaci hoće da nametnu svoj koncept BiH (unitaristički) svima», «Srbe preglašavaju u institucijama BiH», «Dva naroda protiv trećeg (Bošnjaci i Hrvati protiv Srba)», «Srbi (čitaj opozicija) u organima BiH su izdajice» «Dan nezavisnosti BiH 1. mart je istorijska i politička podvala», «Srbi su stradali kroz istoriju kad nisu imali svoju državu», «Međunarodna zajednica je glavni rušilac BiH» ...

- Propaganda mora da preusmjeri agresiju prema tačno određenim metama mržnje.

Dnevnik 2 je često poligon u kojem se izražava averzija prema državi Bosni i Hercegovini i njenim institucijama, međunarodnoj zajednici (misli se, ponajprije, na uticajne zapadne zemlje), visokom predstavniku i Vijeću za provedbu mira u BiH. Ignorišu se presude međunarodnih sudova u Hagu i podržavaju haški optuženici i osuđenici, a osporavaju se presude Ustavnog suda i Suda BiH s teškim kvalifikacijama. Predmet netrpeljivosti je Savez za promjene, kao opozicija u RS-a i dio vladajuće koalicije na razini države. U tom sklopu je i omalovažavanje: «takozvani Savez za promjene» i «takozvana Armija BiH».

- Upotrebiti negativnu propagandu, ako se pozitivna pokaže neuspješnom.

To načelo je izrazito prisutno u Dnevniku 2. U nedostatku pozitivnih primjera za Dodikov režim, forsira s negativna retorika prema bh. državi, drugim etničko-religijskim grupacijama, opoziciji, međunarodnim faktorima. Kao ilustracija za primjenu tog principa može poslužiti i nebrojeno opetovanje snimka napada na premijera Srbije Aleksandra Vučića. Time se nastoji relativizirati srebrenički genocid i kompromitovati bošnjačku stranu.

- Da bi bila prihvaćena, propaganda mora pobuditi interes publike i mora se izražavati kroz medije koji privlače pažnju.

Televizijski medij, u ovom slučaju Dnevnik 2 TVRS-a su idealni za tu namjenu.

- Propaganda mora da održi optimalni dio anksioznosti kod publike.

Političko-propagandna potka koja se provlači kroz emisije Dnevnika 2 jeste istorijska i aktuelna ugroženost Srba od drugih etičkih skupina, države BiH i nepravedne međunarodne zajednice. Održavanje stanja straha je osnova svih nacionalističkih politika, pa tako i u BiH. To je i najpouzdaniji element Dodikove politike i njegovog ostanka na vlasti.

Radi jačanja propagandne funkcije RTRS-a, uz novinara i vojnog analitičara iz Beograda Miroslava Lazanskog, na TVRS je došao sa emisijom sa OBN Mato Đaković koji ima posebne veze s predsjednikom RS-a. U međuvremenu se pojavile informacije o navodnom posredovanju Đakovića kod predsjednika Tužilaštva BiH Gorana Salihovića da se sklone predmeti protiv Dodika. [38]

9. Zaključak

Na primjeru televizijskog Dnevnika 2 se vidi, kako je upravo predočeno, da Radiotelevizija Republike Srpske, kontinuirano i sistematski djeluje suprotno proklamovanim uređivačkim principima. Umjesto da kao javni servis bude temeljen na demokratskim načelima i najvišim profesionalnim standardima, kojem je interes građana iznad svega - na djelu je uređivačka politika u službi jednog naroda (srpskog), jednog svjetonazora (pravoslavnog), jedne stranke (Saveza nezavisnih socijaldemokrata), jednog vođe (predsjednika Republike Srpske i čelnika SNSD-a Milorada Dodika). Takvo uređivačko opredjeljenje dovelo je RTRS u sfere gebelsovske propagande. Uz to je očito da je glavna opoziciona snaga u RS-u, Savez za promjene, saglasan s osnovnim pravcima velikosrpske politike. Opozicijska kritika uređivačke politike RTRS-a usmjerena je samo na favorizovanje Dodika i negativan odnos prema Savezu za promjene, njegovim članicama i liderima. Na osnovu monitoringa, analize i evaluacije 28 emisija Dnevnika 2, može se ocijeniti RTRS kao gebelsovski orijentisanu velikosrpsku, panpravoslavnu i rusofilsku informativnu kuću, koja je sasvim određena ličnošću i potrebama Milorada Dodika. Opozicija se ne buni zbog te orijentacije, već samo zbog toga što je nema koliko i Dodika i SNSD-a.