Treće Lajčakovo službovanje na Zapadnom Balkanu

Europska unija imenovala je Miroslava Lajčaka za specijalnog predstavnika za Zapadni Balkan, s time da bi mu glavni posao trebao biti nadgledanje normalizacije odnosa između Srbije i Kosova.
Tako sada i Europska unija, a ne samo Sjedinjene Države imaju svog čovjeka za status Kosova. Imamo dva diplomata, dvije škole i pristupa, dva pogleda na svijet, preciznije - dva svijeta. Slovak Miroslav Lajčak je u nastupnoj adresi rekao da će u svom budućem poslu surađivati i sa Sjedinjenim Državama, ali vidjet ćemo koliko je to ozbiljno, i imaju li dvije strane dodirnih točaka. 

Miroslav Lajčak jasno je davao do znanja da smatra da je epoha velikog transatlantskog prijateljstva završila. To je bilo važno jer se u riječima slovačkog minsitra čuo odjek razmišljanja Angele Merkel i Emmanuela Marcona. "Mislim da se ne smijemo praviti da nešto jest, kad nije", rekao je prije godina u jednom intervjuu na Minhenskom sigurnosnom forumu.
Kakav dnevni red slaže jedan, a kakav drugi?

Amerikanac Richard Grenell trebao bi imati u rukama nešto opipljivo do novembra 2020.godine, kad će se održati američki predsjednički izbori. Hoće li Donald Trump pobijediti, ovisi o tome što će se dogoditi  kad se, u maju  otvori američka ekonomija, počne huk proizvodnje, burzi, usluga, transporta. Ako pandemija oslabi, a američka ekonomija se održi, Trump će zasjesti još pet godina.
Nije naodmet imati i ugled, potvrditi ugled ovna koji upornošću i neobičnim metodama, agresivnošću i poluprijetnjama, postiže što je naumio. 

Američki glasači pojma nemaju niti gdje je Kosovo, niti gdje je Srbija, ali to zna elita na svim stranama svijeta i zna američki establishment i Kongres i Senat. Isto tako, ako Richard Grenell uspije, tada bi Trump mogao reći, evo, uspio sam, i  povlačim američke momke s još jednog problematičnog područja, završio sam nešto što nisam počeo, a drugi su samo brljavili. To bi već odjeknulo i među biračima, a i puno šire. 

Riješi li kosovski problem, Trump, čuje se, nada se i  Nobelovoj nagradi za mir. 

Richard Grenell napravit će sve što je potrebno da to toga dođe, što je i pokazao podrškom padu Kurtijeve vlade, koja se nije pokazala dovoljno kooperativna. Time je šokirao kosovske Albance, koji su živjeli u uvjerenju da im je Amerika najveći i najbolji prijatelj. U EU nemaju povjerenja, niti nešto očekuju, dobiju ili ne dobiju to što žele, odmahnu rukom. Ali, Trumpova ljubav je nepouzdana i hirovita.

Sad, da je Lajčak već imao funkciju, kad se rušio Kurti, što bi on mogao napraviti? Nazvati Grenella i reći Rick, dajte nemojte, no-no, nije lijepo od vas. 

Ako Richard Grenell ne uspije u naumu, nikom ništa, baš koga briga. Ako ne uspije u ovoj godini dana, a Trump pobijedi u novembru, onda će Grenell nastaviti u istom tonu i posve na isti način. U najmanju ruku, smetat će svemu što bi željela Europska unija i time nas stalno podsjećati na slabost.

Ako pobijedi Joe Biden, onda se karte opet miješaju, ali to je druga tema.

Lajčakova agenda i stvarnost EU 

Lajčakov mandat je također na godinu dana, ali će ga poslije 2. aprila 2021. produžiti. Kako su sad sve europske zajedničke institucije potpuno prazne, osim predsjednice Van Der Leyen i još nekih koji imaju stanove unutar palače Europske komisije, Lajčak radi na daljinu, iz Bratislave.
Koja bi mogla biti agenda ovog dojučerašnjeg ministra vanjskih poslova Slovačke, koji bi mogao biti njegov cilj? Sam je rekao da je njegovo imenovanje znak obnovljene podrške Dijalogu, kao i da će EU pomoći Srbiji kao zemlji kandidiatu ne samo sada za vrijeme pandemije, nego i poslije, u ekonomskom oporavku, a Kosovu momentalno ekonomski, a poslije paketima pomoći.

Međutim, što on realno može napraviti, osim organizirati nekoliko sastanaka, i napisati nekoliko pisama? Epidemija je još u punom jeku, sve je u Bruxellesu zatvoreno, nitko ne putuje, ne sastaje se, a nakon što se otvore institucije brzo će nastupit ljetna pauza, i onda kad se u jesen svi vrate, evo Nove godine. Tada ćemo već znati tko će biti u Bijeloj kući.

Prilika za sastanke bit će na Zagrebačkom summitu koji je pomaknut za šesti mjesec. U međuvremenu Lajčak može osnovati tim, definirati ciljeve, pronjuškati što hoće druge zemlje. Nitko nije suviše zainteresiran, jer mnogi smatraju kosovski čvor preteškim zadatkom sad kad Unija ima hitne poslove.

Pred Europom stoji obuzdavanje pandemije, oporavak od ekonomske krize nakon pandemije - a to podrazumijeva nove strategije, dogovore oko novaca, identificiranje najslabijih i najjačih. Slijedii  liječenje političkih i društvenih rana unutar Europske unije. Unutar eurozone trebat će dovesti u red odnose sjevera i juga. Ono što Italija i Španjolska doživljavaju kao škrtost i nedostatak solidarnosti, Nizozemska, Finska i Njemačka vide kao gramzivost i otimačinu. Odnosi među članicama eurozone moraju biti dobri, a ne da jedva razgovaraju. No, popravak tih odnosa bit će vrlo težak jer u Italiji Salvini , a u Francuskoj Le Pen imaju velike šanse da na narednim izborima prigrabe vlast. 

Macron je rekao da će se i on angažirati u rješavanju problema Kosova i Srbije, ali svaki europski lider je toliko jak na međunarodnoj sceni koliko je jak kod kuće, a Macron je slab. 

Onda, trebat će ponovo uspostaviti Schengen u punoj snazi, ali tko zna kad će zemlje članice biti na to spremne, jer građani će se vjerojatno bojati ponovnog nekontroliranog ulaska stranaca, a biznis će to isto tražiti?
To nije sve. Znamo da je na početku krize izazvane koronom, Njemačka stopirala izvoz medicinske opreme, i tako faktički suspendirala na pet dana jedinstveno unutrašnje tržište. To je bilo šokantno do paralize sviju koji znaju što je to jedinstveno tržište.
Sve su to stvarni, veliki šokovi koji sada udaraju Europu. Nad svime lebdi i neizostavno usaglašavanje ovih podijeljenih zemalja oko  sedmogodišnjeg zajedničkog budžeta Europske unije.  A pri tome, barem za sada, Komisija Ursule Von der Leyen nije se nametnula autoritetom, obratno. Kad je na televiziji vidimo kako se približava kameri onim praznim hodnicima Europske komisije - gdje, rekli smo, stanuje, bez svite oko sebe užurbanih pomoćnika sa spisima u rukama, ne ostavlja dojam snage. Dobro, početkom maja, Komisija bi, makar ne još i Europski parlament, trebalo obnoviti aktivnosti.

To je okvir u kojem će se krajem oka, pratiti i što se događa s Beogradom i Prištinom.  Zato je preciznije bi bilo reći da je i samo njegovo imenovanje znak. To je znak Amerikancima da će Bruxelles, koliko god da je sada  Unija u golemoj krizi, paziti na američke poteze, znak je Kosovu da se u doglednom vremenu ne trebaju nadati priznanju, i Srbiji da može oko te teme na neko vrijeme odahnuti.
Normalno, da će se situacija pratiti, neće biti zaboravljeno i zbog toga da se vidi koliko će zanimanje za Zapadni Balkan pokazati Rusija i Kina. Razvoj tih novih ljubavi pokušat će spriječiti i Amerika i Bruxelles. 

Ponovo se vraćamo na ambasadora Grenella, koji je, kao što svi znamo, bio i privremeni šef krovne američke obavještajne organizacije DNI. Nebitni su živopisni dijelovi Grenellove biografije, važno je isključivo to da je on čovjek najvećeg Trumpovog povjerenja, slijepo lojalan i iskreno oduševljen svojim šefom. Nijemci se zgražaju i dižu nos na to kako se ponaša kao američki ambasador, jer su navikli na uglađene, prijateljski nastrojene diplomate koji su nepromijenjeno, bez obzira tko stoluje u Bijeloj kući, držali isti kurs. E, Rick Grenell je srušio tu ugodnu kohabitaciju, i skoro svakim potezom iritira svoje domaćine, od koketiranja s Alternative fϋr Deutschland, od diktiranja kako bi se Njemačka trebala ponašati prema Iranu i prema Rusiji, do iskazivanja preferenci prema političkim opcijama - riječju, nema te unutrašnje političke, unutarnjemačke teme, u koju se on neće umiješati.

Što se tiče Kosova i Srbije, znamo da je Angela Merkel jako nastojala na Dijalogu, a SAD je Dijalog podržavao. Evo, sad Lajčak nagovještava "obnovljeni interes", ali zapravo, teško da itko više, pogotovo sada, u tako nešto vjeruje. Uostalom, kultura dijaloga poremetila se i između EU-a i SAD-a, i između europskih država. Govori se preko drugih, nadjačava se i preglasava, govori se kroz sugovornika - zašto onda tražiti Dijalog od Prištine i Beograda.

Što je preporučilo Lajčaka

Ali, koji bi mogao biti cilj specijalnog izaslanika za Zapadni Balkan?Zašto dvojica, i Josep Borell i Miroslav Lajčak dolaze iz zemalja koje nisu priznale Kosovo.
To zaista nije misterij. Borell je došao političkom i kadrovskom aritmetikom, a Miroslav Lajčak zato jer najbolje poznaje Zapadni Balkan i dva puta se pokazao dobar. 

Prvi put se pokazao dobar kad je bio supervizor crnogorskog referenduma o nezavisnosti i baždario ga na 55 posto, što je bila i realna procjena pristalica crnogorske nezavisnosti, a ujedno i rezultat koji su građani Crne Gore koji se izjašnjavaju kao Srbi, mogli prihvatiti. Dakle, uz njegovu pomoć, nestala je jedna od neizvjesnih situacija u regiji.
Drugi put, bio je Visoki predstavnik medjunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu. U toj zemlji svakom šefu OHR-a problem je korištenje tzv bonskih ovlasti. Lajčak je našao dobar omjer i koristio ih je rijetko i nevoljko. Brzo je učio. Nametnuo se, a da nije bio iz velike zemlje, a na svakoj poziciji umrežavao se tako se može kretati dalje, po lijanima visokih funkcija, nekad domaćih, a nekad medjunarodnih. Osim kad je bio glavni tajnik Generalne skupštine UN-a, bio je visoko, ali ne prvi. Šef OHR-a je jako važna funkcija, ali odgovara PIK-u. Ministar vanjskih poslova je važan, ali nije premijer. Možda se rukovodio onom Boba Marleya: I shot the sheriff, but I did not shoot the deputy...

Do jučer bi Miroslav Lajčak, u funkciji minisitra vanjskih poslova, ponavljao da rezolucija slovačkog parlamenta onemogućuje unilateralna priznanja i da je to razlog zbog čega Bratislava vidi rješenje na kraju puta dogovora Srbije i Kosova.

Nama je malo neobično  da je bivša Jugoslavija tako visoko na popisu vanjskopolitičkih tema u Slovačkoj, ali činjenica je da su slovački političari, od bivšeg premijera, reformatora Dzurinde, i bivšeg ministra vanjskih poslova Eduarda Kukana, svi jako zainteresirani. Smatraju se povijesnim prijateljima Srbije, još od doba Austro-Ugarske monarhije. Isto tako, kad je Kosovo proglasilo nezavisnost 2008. godine, izrazito desne stranke uznemirile su se zbog straha od madjarskih teritorijalnih pretenzija, a nije im se sviđala niti ideja velike autonomije za Srbe unutar nezavisnog Kosova. Danas je oružani sukob isključen, ali mnoge druge opcije pritisaka nisu, tako da se Priština od Bratislave, u smislu priznanja, nema čemu nadati.

Ono oko čega će se složiti američki i europski izaslanik bit će poruka Prištini da skine tarife i uskladi se sa CEFTA-om u pravilima i običajima. 

Ono oko čega se neće složiti jest razmjena, tj. korekcija teritorija. Logično bi bilo da Richard Grenell pokuša napraviti veliki korak naprijed u tom smislu do američkih izbora, a Miroslav Lajčak da to priječi.

Tako bi, zapravo, kao izaslanik za Zapadni Balkan, Lajčak na neki način čuvao i cjelovitost Bosne i Hercegovine, jer korekcija na Kosovu, vodila bi pokušaju tzv. korekcija u Bosni i Hercegovini. Obeshrabrio bi Milorada Dodika. Tako da bi, čini se ovako sa strane, najbolje bilo da se još narednu godinu-dvije, dok se Europska unija ne digne s poda, dok ne prođe zdravstvena, ekonomska, politička, institucionalna kriza,  i dok ne vidimo tko će dobiti izbore u Americi, ništa ne dogodi što bi poslije svi žalili.